Druga korizmena nedjelja - C

2022 - 03 -13 - AbrahamMnogima je od nas Sveto pismo Staroga zavjeta knjiga sa „sedam pečata“, teško razumljiva. Nikakvo čudo, rekli bismo, ako smo pročitali ili pozorno poslušali prvo (starozavjetno) čitanje iz bogoslužja druge korizmene nedjelje. Doista se doima „prastaro“, iz pradavnih vremena! I po sadržaju i po načinu njegova prikaza. Riječ je o sklapanju saveza između Boga i Abrahama.

Abraham je – prema Božjem naputku – zaklao i rasjekao na pole određene životinje te pri zalasku sunca umoran pao u duboki san. Kad je pao gust mrak, „pojavi se zadimljeni žeravnjak i goruća zublja te prođu između onih dijelova. Toga je dana Gospodin sklopio savez s Abrahamom rekavši: "Potomstvu tvome dajem zemlju ovu od Rijeke egipatske do Velike rijeke, rijeke Eufrata." Što to znači i koji je smisao toga zastrašujućeg i gotovo brutalnog čina?

 

Ovdje se susrećemo s ostatkom prastarog rituala pri sklapanju saveza kako ga inače susrećemo na Starom Orijentu. Tu je riječ o tzv. uvjetovanom samouništenju, a što znači: ako se jedan od partnera iznevjeri, neka mu se dogodi kao ovim raspolovljenim životinjama. Uočljivo je da se kod sklapanja ovoga saveza zapravo  ne radi o dva partnera. Abraham je, doduše, pripremio potrebito za sklapanje saveza, ali je pao u duboki san i time je bio isključen. Bog, Jahve je sam znakovima zadimljenog žeravnjaka i goruće zublje (prolazeći između dijelova raspolovljenih životinja) sklopio savez. Ovaj savez nije bio dvostrano nego jednostrano Božje uspostavljanje saveza. Također je uočljivo da se Abrahamu ne stavljaju nikakve obveze, a Bog se obvezuje da će Abrahamovu potomstvu dati zemlju u kojoj on kao gost boravi. To znači da savez koji Bog sklapa s Abrahamom počiva na čistoj milosti. Bog iz slobode svoje ljubavi poziva Abrahama u svoje zajedništvo. Ni jedne riječi nema o Abrahamovim zaslugama.

Cijela ova pripovijest želi reći da se odnos Boga i čovjeka ne temelji na nekom zaslužnom djelu čovjeka, nego na milosnom Božjem prihvaćanju. To vrijedi i za Novi savez u kome mi krštenici stojimo. Abraham nam se stavlja kao uzor i pralik naše vjere, pouzdanja i naše nade. Ni mi nismo sigurni glede naše sadašnjosti i budućnosti; sve to   povjeravamo Bogu, našem moćnom Savezniku. Stavljajući našu sadašnjost i budućnost u Božje ruke smijemo bez straha hoditi kao novi izabrani Božji narod kroz povijest prema vječnoj domovini.

Poznavanje pak Starog saveza kao dio Sv. Pisma je nužno za cjelovito upoznavanje Božje poruke. Isus je često citirao Stari zavjet (Novog još ne bijaše!). Prvim kršćanskim zajednicama, do druge polovice prvog stoljeća, bijaše poznat samo Stari zavjet Riječ Božja. Po riječima sv. Augustina: „Novi zavjet se u Starome skriva, Stari zavjet se u Novom otkriva.“ Sv. Jeronim tvrdi: „Tko ne pozna Pisma, ne pozna Isusa Krista.“ U korizmenom vremenu preporuča se izdašnije čitanje (cjelovitog) Svetog pisma!

Fr. Nikola Mioč, OP