Prva nedjelja došašća - A

Govor korišten u ovome evanđeoskom odlomku može biti suženo tumačen u svjetlu prijetnji o završetku svijeta i o Božjoj kazni. Međutim, i ovdje vrijedi načelo da je evanđelje po svojoj naravi radosna vijest i navještaj nade. Tko god se njime služi da bi utjerivao strah i stvarao tjeskobu, koristi se njime na neispravan način; udaljuje se od značenja teksta.

Kontekst u kojemu se govori u zbunjujućim slikama jest divljenje Isusovih učenika pred čudesnom hramskom građevinom; divljenje koje Isus s njima ne dijeli, nego govori o rušenju Hrama, o Jeruzalemu koji ne prihvaća obraćenje.

Drugi je primjer iz svakidašnjih poslova. Zašto od dvije osobe koje rade isti posao Bog jednu uzima, a drugu ne? Sve nema jednaku vrijednost; nije sve prihvatljivo, bez obzira na privid. Bog nije spreman djelovati po pravilu sve ili ništa. On odabire, razlikuje, vrednuje, ispituje... I to ne u nekim posebnim poslovima, već u onim svakodnevnim. Tim su ljudima još žuljevi na rukama bili topli i tim se ženama još vidjela bjelina brašna na znojnome licu. Baš u trenutcima u kojima se žive najnormalnije i prividno najbanalnije situacije jedni se ponašaju kao mudri ljudi, dok drugi postavljaju i grade preduvjete za samorazornost.

Započinjemo došašće običnim poslovima, a opet ispunjeni budnošću da ne propustimo činiti dobro, da ne zaboravimo na što smo pozvani. Osim običnosti, Bog nas želi zaposlene, djelatne, a nipošto prepuštene čekanju u dokolici. Došašće je polazak prepun iščekivanja. Kršćanski Bog je uvijek nepredvidivi Bog, Bog kojega čovjek ne može zamisliti i domisliti te tako i iščekivanje postaje otvorenošću i nadom, prihvaćenjem nepredvidivoga, očekivanjem neočekivanoga. To je iznenadilo i ondašnje židovske vjernike jer su čekali Mesiju prema predodžbama koje su sami stvorili. Kristov je dolazak prije svega zahtjev i ozbiljna utjeha puna nade za sve koji se trude oko dobra, a nipošto romantična igra osjećajima.

Fr. Marin Golubović, OP