27. kroz godinu: Zli vinogradari

Vinograd bez ploda

Prispodoba o vinogradarima - ubojicama iz današnjeg evanđelja - pretpostavlja starozavjetnu sliku o Izraelu kao „čokotu koji Gospodin prenese iz Egipta i zasadi“, kako to izričito stoji u pripjevnom psalmu. „Obiđi ovaj vinograd, zakrili nasad desnice svoje, sina, kog za se odgoji.“ U ovoj prispodobi Isus s Izaijom priznaje da je Izrael Božji vinograd koji ne donosi propisani rod. Vinogradari su oni koji Božji narod predvode, svećenici i pismoznanci koji upravljaju narodom. U slugama, koje gospodar šalje da od vinogradara prime urod, Isus vidi proroke koji su dolazili prije njega. Vinogradari ih ubijaju. Ti zli vinogradari postavljaju se umjesto Boga, otimaju Bogu vlast nad narodom. Umjesto da približe narod k Bogu, da ga prosvijetle Božjom istinom, zaljubili su se u vlast i odlučili Boga držati što dalje od naroda, da bi oni umjesto Boga gospodarili i narod porobljavali. Sluge gospodareve, proroci, upozoravaju zle vinogradare da krše Božji zakon. Zato ih oni progone i ubijaju. Slično se događa i danas kad Crkva po svojim svećenicima progovori o negativnostima u našem hrvatskom društvu. Takvi svećenici bivaju odmah napadnuti. Njihove evanđeoske opomene nositelji političke vlasti shvaćaju kao miješanje u politiku.

Osuditi zlo nije politika

Osuditi svako zlo, sve što nije u skladu s Božjim zakonom, nije nikakva politika. A ako to netko smatra politikom, onda dajem na znanje svima: mi se svećenici snagom svoga poziva moramo baviti takvom politikom. U sinu kojega gospodar šalje da bi opametio zle vinogradare, Isus prikazuje samoga sebe. Predviđa svoju nasilnu smrt. Kao što vinogradari bacaju van gospodareva sina i ubijaju ga, tako će i on biti izbačen izvan gradskih zidina i biti pogubljen, sramotno obješen na križ. Važan je zaključak prispodobe: opake zle vinogradare gospodar će nemilo pogubiti, a vinograd iznajmiti drugim vinogradarima koji će mu davati urod u svoje vrijeme. Ti drugi vinogradari su kršćani, koji su na temelju Isusova naviještanja njegove smrti i uskrsnuća postali novi vinograd Božji. Oni su radosno primili Krista Gospodina u svoju sredinu, u Crkvu koja je Božji narod, Božji vinograd.

Crkva - novi Izrael - novi narod Božji

Ta Crkva, sastavljena od pogana, od Židova, od obraćenih grješnika, bludnica i carinika, novi je Izrael, novi narod Božji. Svi smo mi članovi toga novog Izraela, toga novog naroda Božjega. Svi smo pozvani da radimo u Božjem vinogradu. Svima nama predstoji posljednji sud na kojemu će se otkriti ne samo duhovna sudbina Izraela, nego i duhovna sudbina svih ljudi. Bit ćemo suđeni po svojim djelima, po svojim plodovima. Jedan profesor biblijskih nauka svoju kratku propovijed za današnju nedjelju završava ovim riječima: „Kao kršćani postali smo baštinici Božjeg vinograda, Božjeg Kraljevstva, Božjeg spasenja. Nismo to mi stekli svojim vlastitim silama, nego nam je to Otac u Sinu darovao. Sada Gospodin od nas traži plodove vinograda. To je milost i ujedno prilika za ispit savjesti: jesmo li spremni, njega, vlasnika vinograda primiti u svoju sredinu (u svoj vrt života!), s njime surađivati, da bismo urodili dobrim plodovima, grožđem, a ne vinjagom“ (usp. Iz 5,2).  Plodovi o kojima je ovdje riječ simboliziraju humano i kršćansko ponašanje u skladu s Božjom voljom.

Završavam riječima psalma: „Vrati se, Bože nad vojskama, pogledaj s neba i vidi, obiđi ovaj vinograd: zakrili nasad desnice svoje, sina kog za se odgoji!“ Ovdje je sav narod nazvan Božjim narodom i Božjim Sinom. Dio tog naroda je i hrvatski narod koji je prije 14 stoljeća ušao u veliku kršćansku civilizaciju. Kao narod smo postali Božji vinograd.

Molimo Gospodina da nas obiđe i zaštiti od svih zala s kojima se susrećemo u ovo naše vrijeme u svijetu u kojemu živimo.

Fr. Vjekoslav Lasić, OP