28. nedjelja kroz godinu: Gozba na gori
Svi su pozvani
U svojem vjerovanju, koje ispovijedamo svake nedjelje, govorimo: Vjerujem u jednu, svetu, katoličku i apostolsku Crkvu. U današnjoj propovijedi osvrnut ćemo se na dva atributa Crkve: da je jedna i katolička. Gozba o kojoj govori prorok Izaija je slika Crkve. Svadba na koju prorok poziva je svadba Sina (Isusa Krista!) s čitavim čovječanstvom. Prorok govori o nadplemenskoj i nadnacionalnoj širokogrudnosti Izraela.
Božji poziv upućen je svim narodima. Istina je da Bog nudi svoje spasenje upravo preko Izraela. Ali je također istina, da će Izrael doživjeti ispunjenje svojih životnih snova samo onda, kad se sruši pregrada između njega i drugih naroda, kad na Gospodnjoj gori tj. u Crkvi, bude mogao svadbovati sa svima, koji su pozvani na svadbu. A to su svi ljudi. Pozvani su i dobri i zli. Sin se ženi s čovječanstvom koje kasnije postaje Crkva - narod Božji. Ali na svadbu može ući samo onaj, koji se želi promijeniti, odreći se svoga zla, zaodjenuti se novom odjećom milosti.
Svadbeno ruho
Svi su pozvani
Poziv je dar. Nismo ga ničim zaslužili. Ali svatko odlučuje o svom sudjelovanju na svadbi. Svatko se mora pobrinuti za doličnu odjeću, svadbeno ruho. Bog je svima pripremio mjesto. Hoće li ga uzvanici zauzeti, to ne ovisi o Bogu. Na njima je da se odluče. Već u počecima Crkve, a pogotovo tijekom njezine povijesti, u nju su ulazili mnogi i zli i dobri, dakle i takvi koji nisu imali „svadbenog ruha“. Nisu svi kršćani sveti. Nitko se ne rađa svetim. Svetim se postaje surađujući s milošću Božjom, uporno, svaki dan, sve do Suda Božjega. Na Sudu će Bog zle izbaciti „van“ u tamu „gdje će biti plač i škrgut zubi“. Crkva nas poziva na suradnju s Bogom. Utješna je misao sv. Tome da u nebo nećemo doći zato jer smo bili živi sveci na zemlji, nego zato jer smo težili za svetošću, ustrajali na putu svetosti. Samo je naš nebeski Otac savršen i svet, kaže Isus.
Tri zaključka
Matejeva prispodoba o mesijanskom slavlju - svadbi Sina s čovječanstvom tj. s Crkvom nameće nekoliko zaključaka. Prvo: Židovi su se sami isključili iz mesijanskog kraljevstva, iz Crkve koju je Isus došao utemeljiti. Drugo: Bog je pogane pozvao da uđu u Crkvu i pozivu su se odazvali. Treće: U Crkvi ima takvih koji nemaju „svadbenog ruha“. Oni će prije kraljevske svadbe biti bačeni „van“. Na svadbi mogu ostati samo oni koji su čista srca.
Sud Božji
Svatko od nas treba stati pred Sud Božji i razmisliti: Odazivam li se ili odbijam Božji poziv? Valja na vrijeme misliti i na „svadbeno ruho“, u koje se valja odjenuti. Pavao napisa: „odložiti vam je prijašnje ponašanje, staroga čovjeka, koga varave požude vode u propast, a obnavljati se duhom svoje pameti i obući novog čovjeka, po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine“ (Ef 4,22; Kol 3,9).
Na početku propovijedi uzeo sam riječi iz našeg vjerovanja, naime da vjerujemo u jednu, svetu, katoličku i apostolsku Crkvu. Neki tumači današnje prispodobe o gozbi na gori Sionu vide gozbu koju upravo slavimo - euharistijsku gozbu ljubavi - ovu svetu misu. Euharistija je sakrament jedinstva. Zašto smo tako razjedinjeni, toliko podijeljeni, čak i u samoj Katoličkoj Crkvi? Odgovor je jasan: zato, jer ne blagujemo jedan te isti kruh i ne pijemo iz jedne čaše: ne pričešćujemo se. Bojimo se pričesti (ovo se ne odnosi na nas!). Bojimo se zato, jer smo zaboravili da je naše svadbeno ruho, naša krsna bijela haljina i mir koji postižemo u sakramentu pomirenja s Bogom - svetoj ispovijedi.
Kako često susrećemo Boga ljubavi i milosrđa u sakramentu svete ispovijedi?
Ne zaboravimo: istinski pravi put na kraljevsku gozbu u nebeskom Jeruzalemu su ova naša nedjeljna euharistijska slavlja. Neka nam zato nedjeljna sveta misa bude najveća svetinja za kojom ćemo čeznuti cijeli tjedan.
Fr. Vjekoslav Lasić, OP