29. nedjelja kroz godinu: Odnos političke i crkve vlasti

Političke stranke o plaćanju poreza

U današnjem evanđelju riječima: „Podajte caru carevo, a Bogu Božje“ odgovara Isus farizejima i herodovcima na pitanje: „Je li dopušteno dati porez caru ili nije?“ Da bismo Isusov odgovor bolje razumjeli, moramo znati kakav su stav prema rimskoj vlasti imale političke grupacije u Palestini.  

1. Zeloti, pripadnici židovske stranke, bili su pretjerano revni, u pravom smislu fanatici u borbi protiv Rimljana. Židov koji plaća okupacijskoj vlasti porez ne može biti dobar domoljub.

2. Farizeji nisu voljeli rimsku vlast, ali su radi građanskog mira i osobne sigurnosti za život i imanje plaćali porez.

3. Herodovci koji su u Isusovo doba vladali Galilejom širili su mišljenje da im može biti dobro samo u Rimskom carstvu.

Isus se svojim odgovorom morao zamjeriti zelotima i zato biti izvrgnut kritici da je loš Židov i domoljub. Herodovci su na njega vrebali ne bi li ga optužili pred Rimljanima kao buntovnika. Isus svojim odgovorom priznaje postojanje države koja jamči mir i pravdu za građane, ali ističe Božje vrhovništvo. Dok vrše svoje obveze prema zemaljskoj domovini, ljudi ne smiju zaboraviti Boga, gospodara svih.

Politička i crkvena autonomija

Isus naučava određenu autonomiju. Dijeli zemaljsku vlast od duhovne. Postoji i politička i crkvena autonomija. Crkva se ne smije miješati u državne poslove, a ni država u crkvene. Ali Crkva i država moraju surađivati za rast općega dobra. Vjernik mora dobro otvoriti svoje oči i vidjeti, koji vladar ostvaruje Božji naum (KIR), a koji nastupa poput Nabukodonozora. Vlast, kakva god bila, organizira javni red i na tom području moraju vjernici opsluživati njezine zakone.

Evanđelje postavlja pitanje. Kakav je odnos pojedinca prema javnoj vlasti? Organizirano društvo odgovara čovjekovoj naravi i čovjekovim potrebama. Takvo društvo lakše i uspješnije ostvaruje dobrobit obitelji i pojedinca. Riječima „Dajte caru carevo“, koje je Isus uputio svojim sunarodnjacima, Isus je htio reći: tko vam gradi ceste, tko vam osigurava mir i sigurnost od provala pljačkaških naroda, tko vas brani od kriminalaca? Danas bi se moglo reći: tko vam organizira zdravstvo, mirovine, školstvo…? Sa svima koji ovo čine vjernik mora surađivati. Braćo i sestre! Desetljećima smo imali protuvjersku vlast. Nitko nije mogao postati nositelj vlasti, ako se nije upisao u bezbožničku partiju. Riječ je o vlasti koja nam nije prihvatljiva. Ali ako ona čini što je za opće dobro naroda, Crkva uči da joj se treba pokoravati i dati svoj doprinos za zajedničko dobro plaćanjem poreza: „Dajte caru carevo!“ Vlast kakva god bila, organizira javni red. Na tom području vjernici se moraju držati njezinih zakona.

Četiri kategorije ljudi

Na temelju današnjega evanđelja možemo govoriti o četiri kategorije ljudi: jedni drže do crkvenoga zakona, ali ne i do državnoga, drugi čine obratno, treći su anarhisti i ne drže ni do čega, a četvrti su oni koji se drže riječi Isusovih „dajte caru carevo a Bogu Božje.“ Ovakav zakon treba ispuniti.  

Krist je svojim stavom naglasio da politički autoritet - iako je nesavršen - treba poštivati ako ima u vidu opće dobro. Ali ne smije se nikako zaboraviti da temeljni zakon: „Bogu Božje“ vrijedi za sve. Država i svaka druga vlast može biti od Boga, ali nikada ne može postati Bogom. (Karl Marks: srušimo sve bogove na nebu i na zemlji…). Ako bi se ovo zadnje dogodilo, onda se tome treba suprotstaviti mučeništvom. (Stepinac).

Biti odgovoran za državu

Zahtijevajući da ljudi daju caru carevo, a Bogu Božje, Isus priznaje činjenicu da države postoje te da mogu osigurati mir i pravdu svojim građanima. U Isusovo vrijeme državni poglavari nisu mogli biti birani. A mi danas možemo slobodno i demokratski birati. Zato smo odgovorniji za državu. Ali ne smijemo zaboraviti da svoje obveze prema državi vršimo kao vjernici, svjesni svoje ovisnosti o Bogu i upućenosti k Bogu. Isus nije za Crkvu kojoj bi država zapovijedala, ali ni za državu kojoj bi Crkva diktirala državno uređenje.

Fr. Vjekoslav Lasić, OP

Ilustracija

Bernadette Lopez, alias Berna - Évangile et peinture