30. nedjelja kroz godinu - Ljubav prema Bogu i bližnjemu

Dvije zapovijedi spojene u jednu

Židovi su u Isusovo vrijeme morali opsluživati 613 zapovijedi i zabrana: 248 pozitivnih i 365 negativnih. Za pobožne su Židove sve te zapovijedi bile jednako vrijedne, jer su sve potjecale od Boga. Posve je razumljivo da su ih zakonoznanci pokušavali stupnjevati barem iz pedagoških razloga. Zato i pitaju Isusa koja je zapovijed najveća. Svojim odgovorom Isus je dvije temeljne zapovijedi spojio u jednu jedinstvenu i izjednačio ih. Ljubav prema Bogu nema granica: Boga treba ljubiti svim srcem (savjest), svom dušom (život) i svim umom svojim (intelekt). Ljubav prema bližnjemu mjeri se ljubavlju prema samome sebi. Ona je povezana sa zlatnim pravilom: „Sve, dakle, što želite da ljudi čine vama, to i vi činite njima. To su, naime, Zakon i Proroci“ (Mt 7,12). Isusu je bilo svojstveno da je povezivao ljubav prema Bogu s ljubavlju prema bližnjemu, da je povezivao čovjekovo milosrđe s Božjim milosrđem, čovjekovu pravednost s Božjom pravednošću. Za Nj je čovjek u središtu religiozne pozornosti i religioznog ponašanja.

Ljubav kao simpatija i ljubav poslovnih ljudi

Što znači ljubiti, osobito ako je riječ o ljubavi prema Bogu i bližnjemu? Biblijski pojam ljubavi razlikuje se od našeg svakodnevnog poimanja ljubavi. Mi, kada govorimo o ljubavi, mislimo na uzajamnu simpatiju, naklonost prema drugomu. Takva se ljubav ne da zapovijedati. Kod poslovnih ljudi ovakva je ljubav isključena. Kod njih je na prvom mjestu interes, zarada, novac… Biblijski pojam ljubavi je različit od ovoga. „Ljubiti srcem svojim i svom dušom svojom“ zapravo je nov oblik prve od Deset zapovijedi: „Ja sam Gospodin, Bog tvoj koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. Nemoj imati drugih bogova uz mene“ (Izl 20,2). Ovdje nije riječ o naklonosti, nego o priznanju da je Bog jedini gospodar, jedini dobročinitelj i jedini životvorac. Iz spoznaje ovakvoga Boga rađa se čovjekova naklonost prema njemu kao jedinomu dobrotvoru, jedinomu i najboljemu prijatelju. Ovakav pojam ljubavi nije apstraktan. Povezan je sa životom. Poziva na djelotvornu ljubav. Ovdje se krije odgovor na pitanje: što znači ljubiti bližnjega?

Boga ljubimo samo kad ljubimo čovjeka

U današnjem prvome čitanju imamo jasan odgovor: „Ne tlači pridošlicu… ne cvilite udovice i siročeta… Ako uzajmiš novca kome, ne postupaj kao lihvar. Ne nameći mu kamata! Uzmeš li svome susjedu ogrtač u zalog, moraš mu ga vratiti prije zalaza sunca… Ako k meni zavapi, uslišat ću ga, jer sam ja milostiv“ (Izl 22,20-26). Ljubiti znači činiti djela pravednosti, milosrđa i svetosti. O ovim djelima bit će govora na posljednjem sudu. Ona će biti jedini kriterij za naš ulazak u Kraljevstvo Nebesko. „Uđite… “ Ljubiti znači nasljedovati Boga u bitnim stvarima svakidašnjega života: „Budite milosrdni kao što je milosrdan Otac vaš nebeski!“ (Lk 6,36). Ne možemo odijeliti Boga od čovjeka niti čovjeka od Boga. Čovjeka možemo ljubiti samo ako ljubimo Boga i Boga možemo ljubiti samo ako ljubimo čovjeka. Ljudi potječu od Boga koji je ljubav. Stoga je u samoj ljudskoj naravi čovjeka da voli i da bude voljen. Čovjek pokazuje da voli Boga onda, kad voli ono što Bog voli, kad voli svog bližnjega. Posljednje mjerilo naše pravednosti pred Bogom jest upravo naše ponašanje prema bližnjemu. „Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste“ (Mt 25,40). Ljubav prema Bogu i čovjeku su izjednačene. Radi se o jednoj te istoj ljubavi. Želiš li biti dobar prema Bogu, okreni se oko sebe - budi dobar prema čovjeku. Hoćeš li  naći Boga, idi putem čovječjim. Želiš li doći u nebo i gledati Boga, očisti svoje oči ljubeći bližnjega - brata čovjeka. Ne zaboravimo riječi sv. Ivana: „Ako netko tvrdi: 'ljubim Boga', a mrzi brata, lažac je, jer tko ne ljubi svoga brata, koga vidi, ne može ljubiti Boga, koga ne vidi (1 Iv 4,20-21). Ovu zapovijed imamo od njega: „Tko ljubi Boga, neka ljubi i svoga brata.“

Sebičnost je nakaza ljubavi

Naš Bog je čovjekoljubac. Kako bismo mogli ljubiti Boga a da ne ljubimo ono i onoga koga on ljubi? Glagol ljubiti u hebrejskom jeziku označava majčinsku ljubav. Naša ljubav prema Bogu i bližnjemu mora biti majčinska.

Tko ne ljubi ni Boga, ni bližnjega ne ljubi ni sebe samoga. Sebičnost je nakaza ljubavi. Ako netko tako ljubi bližnjega da kod toga zaboravlja na sebe, tada zapravo ne zaboravlja sebe. „Zaboraviti sebe ljubeći bližnjega znači učiniti najviše za sebe“ (Majka Terezija). Na pitanje o najvećoj zapovijedi Isus nedvosmisleno odgovara da iznad ljubavi nema zakona, a ispravno ljubiti čovjeka - zato što je čovjek, a ne zato što je naše vjere ili naše nacionalnosti! - isto je što i Boga ljubiti. Zato ne zaboravimo duboku misao sv. Augustina: „Ljubeći bližnjega čistimo svoje oči da bismo mogli Boga vidjeti!“ A naš kršćanski cilj je doći u nebo i Boga gledati.

Fr. Vjekoslav Lasić, OP