Čovještvo u nastajanju - 2. korizmena nedjelja

Ljudi ponekad kažu: "Svega mi je dosta!" Takav izričaj može biti rezultat umora, nezadovoljstva, razočaranja. Unatoč tome čovjeku je svojstveno težiti i ići naprijed. Ljudsko biće želi sve potpuniju spoznaju o sebi, svijetu oko sebe i iskonskom začetniku svega zbivanja – Bogu. Takva težnja vodi napretku na svim područjima ljudskih djelatnosti koje bi trebale doprinositi sve potpunijem rastu ljudskosti u čovjeku pojedincu, obitelji i društvu.

Iz Evanđelja po Marku (Mk 9, 2-10):
U ono vrijeme: Uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana i povede ih na goru visoku, u osamu, same, i preobrazi se pred njima. I haljine mu postadoše sjajne, bijele veoma – nijedan ih bjelilac na zemlji na bi mogao tako izbijeliti. I ukaza im se Ilija s Mojsijem te razgovarahu s Isusom. A Petar prihvati i reče Isusu: »Učitelju, dobro nam je ovdje biti! Načinimo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.« Doista, nije znao što da kaže jer bijahu prestrašeni. I pojavi se oblak i zasjeni ih, a iz oblaka se začu glas: »Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Slušajte ga!« I odjednom, obazrevši se uokolo, nikoga uza se ne vidješe doli Isusa sama. Dok su silazili s gore, naloži im da nikomu ne pripovijedaju što su vidjeli dok Sin Čovječji od mrtvih ne ustane. Oni održaše tu riječ, ali se među sobom pitahu što znači to njegovo „od mrtvih ustati“.

U čovještvu treba stalno rasti

Ljudi su veoma zanimljiva bića. Žele biti drugačiji nego što jesu. Oni koji su siromašni žele izići iz svoje neimaštine; bolesni čeznu za zdravljem; bogati nastoje biti još bogatiji, najpoznatiji na području znanosti, športa, politike i filma želi biti još popularniji, šarmantniji i slavniji. Ne vole kad ih se podsjeća kako je sve to privremeno, nedovršeno i nesavršeno. Cilj nam ne bi smio biti stavljati im te nedostatke pred oči zato da ih se omalovaži, ponizi ili obeshrabri. Podsjećanje na ljudsku nedogotovljenost, naprotiv, trebalo bi buditi težnju i čežnju za preobrazbom misli, osjećaja i postupanja koja bi vodila prema savršenoj preobrazbi tijela i duha – čitave osobe. Ulomak iz Evanđelja po Marku, u liturgiji ove nedjelje, upućuje na put koji bi trebao sve ljude dovesti do cjelovitoga i trajnoga preobražaja. Isus se je pred određenim brojem učenika promijenio, preobrazio u toliko zaprepašćujućoj i usrećujućoj mjeri te su učenici, posebno Petar, bili toliko oduševljeni, poneseni i ispunjeni srećom, da više nisu mogli pomisliti ni poželjeti nešto ljepše i savršenije. Ali to je kratko trajalo. To preobraženje se dogodilo zato da bi učenicima svih vremena moglo pomoći da ne klonu zbog težine puta kojim trebaju ići, kako bi i sami sretno prispjeli tom cilju koji im je Isus pokazao.

Fr. Ivo Martinić, OP