Vjerovati u uskrslog Isusa kao u nekakvog duha relativno je lako. Zahtjevnije je vjerovati da je on živa preobražena osoba koja ima duh i tijelo. Vjerovati u Isusovo uskrsnuće znači postojano se angažirati kako se ljudsko življenje ne bi zatvorilo i svelo isključivo u prostor i vrijeme. Uskrsli će se ukazati kroz solidarnu, nesebičnu, sveobuhvatnu ljubav, jer on je takva ljubav koja oživljuje na nov i vječni život sve, poglavito one beznadne, »žive« mrtvace u kojima je netko svojim postupcima ubio vjeru u Boga i ljude.
Iz Evanđelja po Luki (Lk 24, 35 – 48):
U ono vrijeme: Učenici su pripovijedali što se dogodilo na putu i kako ga prepoznaše po lomljenju kruha. Dok su oni o tom razgovarali, stane Isus posred njih i reče: »Mir vama!« Oni, zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da vide duha. Reče im Isus: »Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obu-zimaju srce? Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema, kao što vidite da ja imam.« Rekavši to, pokaza im ruke i noge. I dok oni od radosti još nisu vjerovali, nego se čudom čudili, on im reče: »Imate li ovdje što za jelo?« Oni mu pruže komad pečene ribe. On uzme i pred njima pojede. Nato im reče: »To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano.« Tada im otvori pamet da razumiju Pisma te im reče: »Ovako je pisano: ‘Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih, i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima, počevši od Jeruzalema.’ Vi ste tomu svjedoci. I evo, ja šaljem na vas Obećanje Oca svojega. Ostanite zato u gradu dok se ne obučete u Silu odozgor.«
Uskrsli osposobljava za svjedočenje
U obeshrabrene i razočarane apostole, zbog sramotne smrti na križu njihova Učitelja, trebalo je unijeti novu vjeru i nadu. Evanđelist Luka u ulomku za liturgiju ove nedjelje svraća pozornost upravo na taj razlog zbog kojega se Isus ukazao i na poslanje koje iz njega proizlazi. Opis ukazanja, kojim je uskrsli Isus kod učenika unosio ohrabrenje, sigurnost i radostan mir, govori o tome kako njegovo ukazanje kod depresivnih apostola nije ostavilo uvjerenje da su vidjeli nešto kao priviđenje, koje bi im poslužilo kao kolektivna vizija ili sugestija zato da bi realizirali projekciju svoje ugrožene želje i nade da je Isus ipak živ. Ne. Isus je apostole nastojao uvjeriti kako je on kao uskrsli zapravo u biti onaj isti, samo proslavljeni Učitelj koji više nije podložan zakonima prostora i vremena. On ih je pozivao da se svojim dodirom uvjere kako je to on i da vide kako jede. Uskrsli ih je prisjećao i na svete spise poglavito na Zakon, Proroke i Psalme u kojima o njemu piše kako se je trebalo upravo onako dogoditi, da on kroz patnju i smrt dođe do preobrazbe, do slavnoga uskrsnuća. Isus je učenicima jasno dao na znanje kako će od sada, nakon što budu osnaženi njegovim Duhom, upravo oni biti svjedoci njegova uskrsnuća i plana spasenja po kojem će se svi ljudi moći preporađati u nove ljude, jer će snagom njegova Duha već ovdje na zemlji započeti živjeti kao suuskrsli s njime.
Fr. Ivo Martinić, OP