
Pismo djeteta svojoj majci (anonimno)
„Mama, ti si moje prvo čudo“
Draga mama,
Postoje stvari koje ne govorimo dovoljno često. Jednostavne, ali bitne riječi, koje ponekad predugo čuvamo u tišini srca.
Danas ti želim reći hvala.
Hvala ti najprije za život. Ne samo zato što si me donijela na svijet, već i zato što si me naučila voljeti ovaj život, čak i u njegovim danima sivila. Bila si mi utočište kad je svijet unosio strah, svjetlo kad se činilo da se sve gasi, kompas kad više nisam znala u kojem smjeru ići.
Kad sam bila mala, mislila sam da si nepobjediva.
Danas znam da si bila jaka, ali ne zato što nikad nisi plakala. Bila si snažna jer si voljela bez računice, jer si ustajala svaki put kad bismo pali, jer si vjerovala u mene kad ja sama nisam mogla.
Danas shvaćam da su majčine ruke prvo svetište djeteta.
Ti si bila moja prva škola Evanđelja:
– Opraštajući mi, naučila si me milosrđu.
– Ohrabrujući me, naučila si me povjerenju.
– Moleći za mene, otvorila si mi put Bogu.
Mama, ti si moje prvo čudo, čudo koje mi je Bog dao da shvatim što je prava ljubav.
Stoga ti kažem hvala, ali i oprosti.
Oprosti zbog riječi koje nisam izrekla,
zbog rana koje nisam vidjela,
zbog umora za koji nisam znala.
A iznad svega kažem ti: volim te.
Ne samo danas, ne samo zato što je danas tvoj dan.
Već zato što me je tvoja ljubav izgradila, i živi u meni, poput glazbe koju ništa ne može ugasiti.
Molim se da ti Nebo svaki dan pošalje ono čemu se tvoje srce nada.
A ako jednog dana posumnjaš u svoju vrijednost, sjeti se ovoga: Tvoja me je ljubav učinila boljom. I to, to nikada neće proći.
S puno ljubavi, Tvoje dijete!
s francuskoga preveo fr. Anto Gavrić
Na slici četiri majke kraljice, Kažotići