O bezgraničnoj ljubavi i beskrajnom milosrđu

r4tt4tNaša je sreća u Bogu. To je poruka Isusovih "blaženstava", koja pred nas stavljaju zahtjev i izazov ići Božjim putovima. Isusov govor na Gori blaženstava pokazuju svu zahtjevnost nasljedovanja Isusa na tom putu. Drugog puta k vječnoj sreći i miru nema osim povjerenja u Isusove riječi. "Najtvrđi" dio toga govora su Isusove riječi: "Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone." Tko slijedi Krista, za njega zapovijed ljubavi postaje neopoziva. Radi se o ultimativnoj provjeri vjerodostojnosti i iskrenosti naše kršćanske ljubavi.

U ovom Isusovom zahtjevu postaje vidljivo koliko doista Boga i njegovu riječ stavljamo na prvo mjesto u svom životu. Isusov križ je ostvarenje i plod tih Isusovih riječi. Križ je uvijek poziv na odricanje od nasilja i osvete. Na križu Bog pokazuje čovjeku blago lice ljubavi. Spremniji je trpjeti nasilje nego se njime koristiti. Preuzeti Isusov način života znači odreći se uvijek nasilja i osvete. Bez toga je nemoguća ljubav, pogotovo prema neprijateljima. Po tome su kršćani uvijek bili prepoznatljivi kroz povijest kao Isusovi učenici. Bez te ljubavi prema neprijateljima teško je govoriti o čistoći srca kao podlozi Isusovih blaženstava. Zašto Isus tolikio inzistira na nenasilju i ljubavi, pa čak i prema onim koji nam žele zlo? Zlo se ne može pobijediti nasiljem i osvetom. Zlo se širi i raste u svijetu načelom spirale nasilja. Nasilja rađa nasilje, osveta izaziva osvetu. Samo ljubav, opraštanje i činjenje dobra oduzima zlu budućnost. Nasilje i osveta jamče budućnost zla što zorno pokazuje ljudska povijest. Kršćani, kao djeca Božja, se bore protiv zla na Božji način, Božjom milošću i snagom, ne na ljudski način. U Isusovo vrijeme je vrijedio "lex talionis", zakon kompenzacije ili odmazde: "Oko za oko, zub za zub!" Njegova svrha je bila onemogućiti eskalaciju nasilja odnosno ograničiti mjeru osvete u međuljudskim odnosima. Isus ga nadilazi i predlaže novi put za suživot. Ljubav prema neprijatelju ne isključuje niti ne narušava ulogu pravednosti u društvu. Pravednost ne može biti djelo nasilja ili osvete. Ono je plod čovjekoljublja i mirotvorstva, koje su uvijek prepoznatljivi po nenasilju. Ali kršćanska ljubav prema neprijateljima nije "stoička" pasivnost ili bespomoćno slijeganje ramenima i ignoriranje nepravdi pred vlastitim licem. Isus poziva odgovoriti ljubavlju i dobrotom: dugoročno gledano u Božjem promislu zlo se pobjeđuje dobrom. Na taj način želimo pokazati da se Božjom pomoću suprostavljamo zlu jer smo itekako svjesni Isusovih riječi: "Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!" Koliko god da nam Isusove riječi danas zvuče "utopijski" i dalje nam ostaju cilj i idela u našem kršćanskom življenju i djelovanju. Ljubiti neprijatelja, odričući se nasilja i osvete, uvijek će biti referentna i prepoznatljiva točka našega nastojanja oko izgradnje Božjega kraljevstva već sada i ovdje. Marko Bijelić OP