PRAVEDNOST

ezhrt1

Korizma traži hrabrost izlaska iz komoditeta ili komfora svakodnevnice i stati pod reflektore Evanđelja, preispitujući vlastiti život. Kriterij promatranja i razlučivanja jest jedan i jedini: suobličenost Isusu Kristu, pravednosti Božjoj. Iako u filozofskom i teološkom govoru temeljno značenje pravednosti je „dare cuique suum" (dati svakome njegovo), u biblijskom jeziku pravednost se odnosi prije svega na odnose. Kao krepost jamči prave, ispravne i „zdrave" odnose budući da uvijek teži k umanjivanju razlika među ljudima. Pravednost nas približava i otvara bližnjemu i Bogu. S pozivom na vršenje i življenje kreposti pravednosti duh korizme želi naše srce osloboditi od (op)sjene samodostatnosti i izvući iz dubokoga „bunara" zatvorenosti, stanja potrebita ozdravljenja milošću Božjom. U biblijskom kontekstu, s jedne strane, pravednost je prihvaćanje Božje volje i zakona, s druge strane ona je vršenje pravičnosti u odnosima s bližnjima. U odnosu s Bogom pravednost je priznanje i ispovijest vlastite stvorenosti: Bog me je stvorio na svoju sliku i priliku. Njegovo sam stvorenje i On je moj stvoritelj. Iz te svijesti da sam plod Božje ljubavi proizlazi zahvalnost za vlastitu darovanost. Bez te zahvalnosti, koja produbljuje moj odnos sa Stvoriteljem, pravednost između mene i Njega nije potpuna. Zato bez molitve, koja je trenutak i čin priznanja upućenosti i ovisnosti o Bogu, nemoguće je živjeti pravednost u odnosu na i s Bogom. Sve što činiš u korizmi neka bude nadahnuto i vođeno duhom pravednosti: priznaj vlastitu potrebu za drugim, Bogom i bližnjim, da bi bio potpuno što jesi. Smisao obraćenja (metanoje) leži u promjeni i napuštanju mentaliteta samodostatnosti, koja niječe vlastitu ranjenost i osiromašenost grijehom, prihvaćajući u poniznosti stanje i potrebu moga bića za oproštenjem i prijateljstvom Drugoga koji će me osloboditi onoga „mojega" (ploda ega) da bi mi dao „svoje" (kao čisti nezasluženi dar). mbop