MILOSTINJA

ertert1

Jedna od tri temeljne vjerničke prakse za življnje i vršenje pravednosti je milostinja. Kao izraz velikodušnosti i djelotvorne ljubavi prema drugom čovjeku, napose u potrebi, milostinja je čin pravednosti prema bližnjemu. Uvijek postoji opasnost u načinu davanja milostinje da se ona pretvori u sredstvo razlike i premoći nad drugim. U biblijskom jeziku i shvaćanju milostinja je plod uvida i svijesti razlike između mene i onoga kome se daje. Ona nije samo konstatacija činjeničnog stanja nego prije svega protest i iskaz nezadovoljstva tom situacijom. Istinska milostinja, nadahnuta pravednošću i čistoćom srca, ne proizlazi iz moga „viška" nego iz želje da drugi izađe iz „minusa" u odnosu na mene. U kontekstu korizmenog odricanja, milostinja je završni i vidljivi rezultat odricanja jer konačni smisao odricanja, kao oblika pokore, nije činjenje dobra samom sebi već drugome. Milostinja ne dopušta da se žrtva pretvori u nešto apstrakno jer se nesebičnim dijeljenjem čini konkretno, opipljivo i vidljivo dobro. Milostinja, kao vid dobročinstva, vođena je željom za uklanjanjem ili umnjivanjem razlika tj. „udaljenosti" među ljudima. Siromaštvo itekako može udaljiti čovjeka od čovjeka. Upravo je korizma milosno vrijeme kada nastojimo ukloniti sve ono što nas udaljuje od Boga. Licemjerno je nastojati približiti se Bogu a istovremeno ne mariti za udaljenost od tvoga brata ili sestre u tvojoj sredini. Zato u svjetlu biblijske pravednosti milostinja, shvaćena kao djelo ljubavi i pokore, dovodi čovjeka bliže Bogu jer umanjuje razliku i udaljenost od drugog čovjeka. Činjenje dobra iz ljubavi nas približava čovjeku a time i Bogu. Božja blizina čisti i mijenja srce čovjeka, vodeći ga k pomirenju s njime. Tražeći Božje milosrđe, ne zaboravi milosrđe prema drugima. Neka milostinja i svaki oblik velikodušnog dijeljenja bude tvoje živo svjedočanstvo požrtovane brige i djelotvorne ljubavi za druge, jedni od tvojih brojnih korizmenih koraka na putu s Kristom k vrhuncu našega postojanja. mbop