Vrijeme iščekivanja u vjeri (Radio Sljeme, 7. 4. 2020.)

74606-h3Završetak je korizme. Ušli smo u Veliki tjedan, krenuli ususret Uskrsu. No čudna je ova korizma. Čekali smo Cvjetnicu, čekali da prođe našim trgovima i ulicama da nazremo polako zrake uskrsnoga svjetla u procesijama u kojima vjernici kliču sa zelenim grančicama u ruci: Isus naš kralj, naš Spasitelj. No, procesija nije prošla i nismo ga mogli pozdraviti ni zajedno, ni mašući maslinovim grančicama, ni zajedničkom pjesmom. Pa ipak, pozdravili smo Krista! Pozdravili smo ga iz tišine svojih domova, svojom nesigurnom ili čvrstom vjerom. Pozdravili smo Krista iz tišine koja nikada nije bila glasnija i jasnija: Ti si, Kriste, naš Kralj i Spasitelj! A maslinove grančice koje su blagoslovljene izdaleka čuvamo u svojim domovima i one podsjećaju da vjernici žive od Kristove ljubavi. I nastavljamo iščekivati u vjeri.

Dani Velikog tjedna ispunjeni su slavljima i spomenom na velike događaje povijesti kršćana, podsjećaju na Kristovu žrtvu i činjenicu da samo Bog može dati puni smisao života. No čudna je ova korizma, čudan je i ovaj Veliki tjedan. Ne sjećamo se da je ikada ovako sve utihnulo i stalo. Nema više okupljanja. Vrtići, škole, trgovački centri, dvorane, crkve, trgovi i parkovi, sve je prazno. Baš kao da se sve pretvorilo u poduže vrijeme šutnje, samoće i spokoja, u veliku svetu subotu. Nismo se tome nadali, a postali smo živi dionici velike subote, dana kad je Isus bio u grobu i kad se osjećalo nešto otajstveno i iščekivalo nešto posebno, veliko. I mi svih ovih dana i tjedana koji se stapaju u Veliku subotu, obavijeni prazninom čekamo i iščekujemo nešto posebno, nešto veliko.

U tom dugom iščekivanju osluškujemo i promatramo Isusovu bolnu muku. Začuđuje kad promatramo koje mjesto zauzima muka u usporedbi s evanđeljem u cjelini: muka je vrhunac, prema kojem se sav ostatak slijeva. Izvješće o Isusovoj muci zauzima petinu evanđelja. Kad u životopisu slavne osobe smrt zauzima petinu dijela njegove knjige, očito njegova smrt mora biti važna. Križ je uistinu paradoks: a upravo križ otkriva pravoga Krista, Krista raspetoga. Križ pokazuje pravoga Boga »Boga raspetoga«. Isusova smrt nije poraz. Križ postaje slavan. A na nama je da otkrijemo da križ nije tragedija, koju treba izbjeći ukoliko je moguće, nego da je križ spasonosna žrtva. Muka Isusa iz Nazareta, »raspetog pod Poncijem Pilatom«, najveće je otkriće pravoga Boga, najvažnija radosna vijest koju s vjerom prihvaćamo. Tu je smrt Isus htio u potpunoj slobodi, a ona je od neprocjenjive vrijednosti. Kristov put, njegovo prihvaćanje križa, njegova muka i smrt su nešto posebno, nešto veliko.

Izvješće o Kristovoj muci nije nikakav arhivski dokument. Napisano je da osvijetli put onih koji, želeći darivati život oko sebe, nailaze posvuda na nerazumijevanje, neprijateljstvo, prezir. Izvješće o muci prikazuje tipičan put koji pomaže razumjeti brojne druge putove: podsjeća na put jedne osobe, na Isusa Krista, koji je u punini sebedarja, brige i ljubavi za druge, a zauzvrat napuštaju ga njegovi najbliži, drugi ga pak optužuju i osuđuju. Ipak, nije to besmisleni put: Krist, i svi njemu slični posvuda po svijetu, imaju razloga ići do kraja. Ne varaju se kada svjedoče o životu, kad ih ni prijetnje i ugroze ne mogu zastrašiti jer oni uistinu žive i čine nešto posebno, nešto veliko. Oni su kao i Krist krenuli ususret Uskrsnuću. Čudna je ovo korizma, čudan Veliki tjedan, možda baš zato što imamo rijetku povijesnu prigodu biti dionici Velikoga tjedna, u tihom susretu sa živim Bogom i mi kroz vlastite patnje, odricanja i služenja u ovim danima istinski kročiti ususret Uskrsnuću.

Iako ne možemo hodati u grupama, jedni blizu drugih, ne idimo jedni bez drugih. Naše se zajedništvo možda okom ne vidi, ali neka se osjeti i pokaže u odgovornosti jednih za druge i u solidarnosti jednih prema drugima. Iako daleko, ipak blizu. Skrbimo se jedni za druge, jedni za zdravlje drugih. Svaki dan sve više, a osobito danas kada se slavi Svjetski dan zdravlja. Budimo podrška jedni drugima i, pridržavanjem odredaba, liječnicima koji se bore za život, za zdravlje djece, mladih i starih, kojih bi se neki najradije odrekli i žrtvovali. Ovogodišnja je tema Svjetskog dana zdravlja izražena sloganom „Podrška medicinskim sestrama i primaljama", posvećena je osnaživanju uloge medicinskih sestara i primalja kao podsjetnik na važnost njihova rada u očuvanju svjetskog zdravlja. Za sve njih, a i za sve vas slavit ću danas svetu misu.

Ponekad se kaže da nešto treba izgubiti kako bi se znalo ispravno cijeniti. I sami znamo da je to istina, naročito kad je riječ o zdravlju, pa upravo u svemu ovomu što proživljavamo još više uviđamo važnost zdravlja. Kako li smo rado nedavno u božićnoj radosti pjevali „Daj nam Bog zdravlja, k tomu veselja..." Čudna je ovo korizma, čudan Veliki tjedan, na kraju kojeg iščekujem nešto posebno, nešto veliko. Na ovom našem zajedničkom hodu prema Uskrsu želim Vam puno zdravlja, puno uskrsne radosti. Anto Gavrić OP

AUDIO SNIMKA