Smatram se Božjim stablom

2013-naslovnaPoslije molitve, dok su izlazili iz crkve, Feliks upita svoga učitelja Fulgencija: "Tko je 'ludi' Leon? Čuo sam nekoliko puta da su neka braća o njemu razgovarala?" Učitelj kratko odgovori: "Kasnije ću ti objasniti!" Objasnio mu je tek nakon par dana, dok su sjedili na trošnoj klupici ispod velikoga kestena, iza crkve. "Neki dan si me pitao o bratu Leonu", izusti učitelj i nastavi: "Radi se o jednom našem bratu, redovniku, koji je prije 20 godina otišao u Sive planine živjeti kao pustinjak. Koliko sam čuo od jednog brata koji ga je posjetio prije dvije godine, živi u pećini - sam, kao isposnik, samo u molitvi i postu." Feliks zamišljeno prozbori: "Sada razumijem zašto ga zovu 'ludim'".

Nakon par minuta tišine, Feliks s dozom provokacije upita: "Učitelju, je li tebi kada palo napamet da kreneš njegovim putem i da živiš isposničkim i pustinjačkim životom?" Fulgencije odgovori: "Nije! Ne smatram da je moj način ili njegov bolji, ali jednostavno to nije moj put niti vizija moga redovništva ili Božjeg poziva meni. Sa svakim Bog ima posebni plan. I na neki način, da bi čovjek živio poput brata Leona, mora imati posebne milosti ili darove od Boga. Katkada Božji darovi i milosti, a time i zahtjevi, mogu u našim očima biti 'ludost'. Vidiš ovaj kesten: pogledaj njegovo stablo i stanje. To je rezultat suradnje ili interakcije s okolišem.

On jest samostalan i postoji zbog sebe, ali ne živi sam od sebe. Kada bi bio pod staklenim zvonom, izolirano ili odvojeno od okoliša, bio bi predodređen za propast. On živi od drugih, tj. od interakcije s onim što nije: voda, sunce, tlo, pa čak i od izmeta ptica koje se gnijezde na njegovim granama.

Ali ujedno, kesten prima, ali i daje i obogaćuje tlo, proizvodi kisik, plodove. Nešto je slično s mojim shvaćanjem moga redovništva. Bog me je pozvao i poslao da živim u interakciji s drugima: da primam, ali i da dajem. Ako hoćeš, smatram se Božjim stablom", zaključi s osmijehom Fulgencije.