Don Damir Stojić održao 6. korizmenu tribinu

Detalji

Kreirano Srijeda, 09 Travanj 2025 01:22

Šesta korizmena tribina u ciklusu "Korizmene tribine na Peščenici", pod naslovom "Otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim – empatija, oprost i pomirenje" održana je u srijedu 9. travnja 2025. u dvorani "Fr. Dominik Barač - dominikanac, mučenik" dominikanskoga samostana bl. Augustina Kažotića u Zagrebu. Predavanje je održao salezijanac don Damir Stojić, SDB. Dvorana je bila dupkom ispunjena.

Odmah na početku don Damir je upozorio kako je jako teško govoriti o oproštenju na planu teorije jer ono je isključivo stvar prakse. Polazeći od vlastitog iskustva oproštenja, doživljenog u sakramentu ispovijedi, koje je obilježilo njegovo obraćenje, don Damir se je prisjetio iskustva i osjećaja Božje empatije s njime kao grešnikom u toj ispovijedi. Iako se sama riječ empatija ne nalazi u Bibliji, don Damir je ukazao da je njezina pojava vidljiva odmah na početku Biblije, u Knjizi Postanka, odmah nakon čovjekova prva pada i grijeha, kada Bog pokazuje svoju empatiju pitajući Adama: „Gdje si?" Bog traga za Adamom jer ga voli. Kasnije će Bog na više mjesta i u različitim situacijama pokazati svoju empatiju prema svom izabranom narodu, napose u njegovim nevoljama. Bog čuje i vidi zapomaganje Izraelaca, sjeća se Saveza i pomaže im, tj. djeluje  u njihovu korist.

U nastavku se don Damir usredotočio na oproštenje, koje je povezano s pojmom i fenomenom grijeha, koji nije apstraktna stvarnost jer raskida naše odnose, što je po sebi jako bolno iskustvo. Polazeći od grčke etimologije grijeha, don Damir je istaknuo da grijeh znači promašiti cilj. Grijeh je tragično iskustvo bez kojega je teško razumjeti dubinu i ljepotu oproštenja. Don Damir je ustvrdio da se cijelo Isusovo poslanje zasniva na oproštenju grijeha. Bog se je utjelovio da razbije grijeh, sotonsko djelo i da nam oprosti grijehe. Pri tome je važno imati pred očima molitvu Oče naš, u kojoj nas je Isus naučio moliti da nam Bog oprosti grijeha kako mi opraštamo drugima koji su nas povrijedili. To znači da Božje milosrđe ne može prodrijeti u naše srce dok mi iskreno ne oprostimo onima koji su nas povrijedili. Bez opraštanja ne dopuštamo da Božje milosrđe i oproštenje protječu kroz naše srce.

Govoreći o iskustvu i značenju opraštanja, don Damir je naglasio da opraštanje ne znači zaborav jer polazi od činjenice da se je zlo dogodilo. U biblijskoj etimologiji opraštanje znači otpustiti dug čovjeku koji ga ne može vratiti ili platiti. Oproštenje ne počiva na zaboravu ili nestanku osjećaja uvrede. Prema don Damiru, oproštenje, na temelju njegova iskustva kao svećenika (studentskoga kapelana), nije stvar osjećaja nego odluka (stvar volje). Bitan element u istinskom oproštenju je molitva, kao zauzimanje ili zagovor kod Boga za tu osobu koja te je povrijedila. U današnjoj kulturi je teško govoriti o oproštenju jer živimo u vremenu naglašene afektivnosti,  iako oproštenje nije uvjetovano osjećajima. Oproštenje je plod milosrđa.  

Kada je u pitanju pomirenje, don Damir je naglasio da su to različiti pojmovi, iako oprost vodi k pomirenju. Sakrament ispovijedi je sakrament pomirenja jer vodi k pomirenju s Bogom. Govoreći o praktičnim i konkretnim koracima kako oprostiti  i pomiriti se, don Damir je naveo da je na prvom mjestu nužna volja i želja za oproštenjem, zatim je potrebna iskrena molitva za oprost. Nakon toga je nužno učiniti konkretan čin praštanja u ime Isusovo. Molitva za tu osobu uvijek potpomaže i pospješuje oproštenje. Moliti za osobu kojoj želim oprostiti u sebi nosi nastojanje drugoga razumjeti (iako to ne znači drugoga opravdati).

Na kraju je don Damir naglasio da je oproštenje sastavni dio našega kršćanskoga života jer bez njega nema neba (spasenja).

Ove godine korizmene tribine srijedom posvećene su temi "Empatija - mostovi ljubavi".  Moderator tribina je župni vikar fr. Marko Bijelić, OP.

Korizmene tribine, uz radionice "Škola empatije", dio su kompetitivnoga projekta "Što nas povezuje?" Sveučilišta u Zagrebu. Organizatori tribina su Dominikanski samostan bl. Augustina Kažotića, Institut sv. Tome Akvinskog i Fakultet filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu.