Pater Anto Bobaš održao 7. korizmenu tribinu: Oproštenje grijeha – uloga ranjivosti u duhovnom rastu

Detalji

Kreirano Četvrtak, 02 Travanj 2026 15:51

U srijedu, 1. travnja 2026. godine, u multimedijalnoj dvorani »Fr. Dominik Barač – dominikanac, mučenik« dominikanskog samostana bl. Augustina Kažotića na zagrebačkoj Peščenici, održana je sedma po redu, a ujedno i posljednja ovogodišnja tribina. Gost predavač na ovoj tribini bio je fr. Anto Bobaš, dominikanac, kršćanski rock glazbenik, pjesnik, publicist, i radijski voditelj, koji je nekoć i sam pastoralno djelovao na području župe na Peščenici.

Naslov posljednje tribine »Oproštenje grijeha – uloga ranjivosti u duhovnom rastu« već je pomalo dao naslutiti kako se predavač više neće osvrtati na rane koje su čovjeku nanesene izvana, odnosno od drugih, već na one rane koje dolaze iznutra »nastale vlastitim izborima, vlastitim padovima, vlastitom nevjernošću, vlastitim grijesima«. Predavač je najprije pred nas stavio primjer apostola Tome koji je najprije tražio rane raspetog Krista, pa se zapitao »tko najprije traži rane i tko se želi ranama približiti, dotaknuti ono nešto što boli«? Toma nije tražio Isusa općenito već onoga koji je bio raspet, mučen ubijen, i je li moguće da onaj koji je bio smrtno ranjen sada živi, je li moguće da ono što je bilo mjesto smrti sada postaje mjesto života? 

Predavanje je također došlo u pravi trenutak kada se brojni vjernici pripremaju i pristupaju sakramentu pomirenja. Ispovijed se, kako je na to upozorio predavač, nerijetko doživljava vrlo plitko i usko gledano. U sakramentu pomirenja, kako sam naziv kaže, događa se prije svega oproštenje grijeha koje je i bila glavna tema predavanja. Kako je predavač istaknuo oproštenje grijeha »nije samo brisanje krivnje, već obnova ranjenog odnosa«, odnosa kojeg imamo prema Bogu, sebi, i prema onima koji su nam u životu najbliži. Jer Božje oproštenje nije zaborav, brisanje, prelazak preko stvari. Bog ne oprašta kao sudac koji će zatvorit neki predmet i stavit ga ad acta, već kao Otac koji obnavlja odnos, koji izlazi ususret izgubljenom sinu. Potrebno je nadvladati u ispovijedi juridički mentalitet i zamijeniti ga mentalitetom ljubavi i povjerenja, ukloniti strah i imati hrabrosti ogoliti srce, pokazati Gospodinu svoje nutarnje rane, koji ih može zacijeliti. Bog čovjeku u ispovijedi vraća, lice, ime: cijeli identitet.

Ispovijed tako postaje ne više samo čin, već put, na kojem prepoznajemo četiri važne stvarnosti: prvo događa se istina, gdje čovjek izlazi iz magle samoobrane i prestaje glumiti da je sve u redu; drugo, događa se susret, ne samo sa svećenikom, već Krista, koji po službi Crkve prima raskajano srce; treće, događa se oproštenje, ne kao nekakav lijep osjećaj, već kao stvarno djelovanje milosti i četvrto, događa se novi početak, čovjek izlazi ne samo rasterećen već živjeti drugačije, popraviti što se može, pozvan krenuti novim putem. 

Na samom kraju predavanja fr. Anto Bobaš uputio je na nekoliko primjera, odnosno slavnih rock glazbenika iz poznatih bendova, koji su sami svjedočili kako su svoju ranjenost nastojali izliječiti ispraznim, svjetovnim stvarima, kao što su novac, slava, ugled, a ipak su bili prazni, a rana nije zacjeljivala sve dok nisu spoznali i upoznali, kako ga često u molbenici tijekom molitve časoslova nazivamo, liječnika duše i tijela, tj. Krista. 

Dvorana je i ove, posljednje večeri bila dupkom puna, a tražilo se i mjesto više, što je svakako veliko svjedočanstvo i priznanje fr. Anti Bobašu za njegov dugogodišnji rad i žrtvu, ali i zainteresiranost sve većeg broja ljudi za traženjem prave Istine. Prije završne tribine, fr. Anto Bobaš je u dupko punoj crkvi predslavio misu i propovijedao, a prije mise i pomagao u ispovijedanju.

Ovogodišnji ciklus korizmenih tribina o ranjivosti organizirao je Dominikanski samostan bl. Augustina Kažotića i Institut sv. Tome Akvinskog.

Tekst: fr. Leonardo Matinović, OP