Bar zbog nas dvojice

Detalji

Kreirano Subota, 17 Kolovoz 2013 15:34

Biskup je zamolio starješinu samostana da pošalje par redovnika u kraj s druge strane Sive planine gdje se dolaskom doseljenika pojavilo krivovjerje i uhvatilo korijena. Stoga je redovnička zajednica odlučila poslati nekoliko redovnika sa zadaćom da idu ondje propovijedati. Među poslanima bio je i Fulgencije koji je tražio dopuštenje da sa sobom povede učenika Feliksa. Iako se starješina nećkao, ipak mu je dopustio. Nakon mukotrpnog puta preko Sive planine, redovnici su došli u navedeni kraj i počeli propovijedati.

Tako su Fulgencije i Feliks došli u neki gradić, koje je odisao siromaštvom. Došavši na trga Fulgencije je počeo propovijedati i unatoč godinama, glas je prodoran. Ljudi su zastajali slušali, i ubrzo se mali trg punio. Neki su mu počeli postavljati pitanja. Feliksu je bilo zanimljivo promatrati reakciju slušatelja. Bilo je onih koji su odmahivali rukama i dobacivali pogrdne riječi, a i onih koji su slušali učitelja s izrazom radoznalosti na licu. I tako je svaki dan po par sati Fulgencije propovijedao na trgu. No, s vremenom i danima, sve je manji broj ljudi zastajalo na trgu da ga sluša. Kao da im je postajao sve manje zanimljiv, iako je istim žarom govorio i propovijedao. I zbog toga mu se Feliks istinski divio.

No, jednog kasnog popodneva, kada je Fulgencije završio s govorom, Feliks mu pristupi i upita: "Učitelju, ima li smisla i dalje ovdje propovijedati? Pa vidite da vas više nitko ne sluša niti ozbiljno doživljava. Koji je smisao vašeg daljnjeg propovijedanja? Idemo u neki drugi gradić ili se vratimo doma, u samostan. Zašto se dalje mučiti, truditi i propovijedati? Stvarno ne vidim smisao." Fulgencije ga pogleda, pomalo iznenađen, pa čak i s mrvicom razočarenja, i odgovori: "Feliks, uvijek ima smisla propovijedati. Ako ništa, bar zbog nas dvojice da i sami ne postanemo poput njih ovdje."