Srž i smisao kršćanskog života je nasljedovanje Isusa Krista, čija je svrha duboko i intimno zajedništvo s Bogom. Da bi postigao ovo jedinstvo, kršćanin se posve povjerava i predaje Kristu slijedeći ga na putu žrtve i ljubavi. Jedino ljubeći, vjernik se čisti i osposobljava za život u zajedništvu s Bogom, jer samo će oni koji su čista srca vidjeti Boga.
Farizeji su patili od prevelike sigurnosti da oni znaju i poznaju Boga, njegove puteve i načine djelovanja. Na kraju zbog toga nisu povjerovali Isusu i njegovom evanđelju jer su bili toliko uvjereni u istinitost i ispravnost vlastitog mišljenja i pogleda na Isusa da su zapali u isključivost. Njihovo znanje odnosno pretjerana sigurnost u vlastitu ispravnost učinilo je njihovu vjeru slijepom. Kada Isus, nakon molitve, pita svoje učenike „A vi, što vi kažete tko sam ja?", želi saznati njihov stav prema njemu samom. Isus ih ne pita o tome što misle o njemu, nego što oni sami imaju kazati o njemu. U konačnici se radi o pitanju koje otvara vrata ispovijesti vjere, koja nije znanje nego životni stav. Isus želi čuti njihovo, ali i naše, svjedočanstvo o njemu.

Od danas je Hrvatska dominikanska provincija Navještenja BDM bogatija za dva prezbitera: fr. Josipa Dolića, dosadašnjeg đakona u našoj župi i fr. Mihovila Žuljevića Mikasa, koji je jedno vrijeme također bio član naše samostanske zajednice.
Fr. Josipu i fr. Mihovilu iskrene čestitke i neka ih prati majčinska zaštita Blažene Djevice Marija i zagovor sv. Dominika, našeg, duhovnog oca.
Opširnije:Fr. Josip Dolić i fr. Mihovil Žuljević Mikas zaređeni

Imati crkvu posvećenu bl. Augustinu Kažotiću na samo nekoliko desetaka kilometara od Zagreba, a ne obići je, našem je bratstvu bilo potpuno neprihvatljivo tako da smo odlučili javiti se tamošnjem župniku vlč. Mirku Brliću te mu izraziti svoju želju da posjetimo njega i njegovu župu. Naravno, čim je čuo da uopće postoji Dominikansko laičko bratstvo posvećeno bl. Augustinu Kažotiću, bilo je vrlo lako dogovoriti termin te sve ostale detalje posjeta.
Opširnije:Hodočašće dominikanskog laičkog bratstva u crkvu bl. Augustina Kažotića u Lupoglav
Ispovijest vjere da postoji samo jedan Bog, ali u njemu su tri osobe: Bog Otac, Bog Sin i Bog Duh Sveti nikada neće u potpunosti stati u naš um. Čovjek, bio vjernik ili nevjernik, ne može do kraja odgovoriti ili riješiti pitanje o Bogu. Radi se o najvećoj tajni naše vjere, koju ne možemo potpuno shvatiti iako je se svakodnevno spominjemo, čineći znak križa i izgovarajući imena triju božanskih osoba. Otajstvo i bit Boga nadilazi naš ljudski um.
Svake nedjelje u euharistijskom slavlju molimo Nicejsko vjerovanje, kojim izražavamo vjeru u Boga Oca, Sina i Duha Svetoga. Ispovijedamo da je Duh Sveti Gospodin u Životvorac, onaj koji izlazi od Oca i Sina, koji se s Ocem i Sinom skupa časti i zajedno slavi, te da je govorio po prorocima. Duh Sveti će od sv. Tome Akvinskoga biti okarakteriziran kao plod ljubavi između Oca i Sina. Dolazak i silazak Duha Svetoga na apostole je ispunjenje Isusovih riječi i obećanja: "Tješitelj, Duh Sveti, kojega će poslati Otac u moje ime, poučit će vas o svemu i podsjetiti vas na sve što sam vam govorio."
U subotu, 25. svibnja, je na sv. misi u 11 sati u u našoj župi podijeljen sakrament svete potvrde – krizme. Potvrdu je primilo 97 krizmanika, 51 djevojaka i 46 mladića, a podjeljitelj potvrde je bio mons. Mijo Gorski, zagrebački pomoćni biskup. Na misi su uz oca biskupa koncelebrirali župnik fr. Marko Bijelić OP, vlč. Marijan Piskač, župnik župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Resniku, vlč. Željko Nestić, župi vikar u župi Sv. Ivana Pavla II u Jelkovcu i fr. Josip Dolić, đakkon.
Krizmanicima, njihovim obiteljima i kumovima čestitamo, a kako je bilo na slavlju podjele krizme na Peščenici, pogledajte u fotogaleriji.
Posljednja večera Isusa s apostolima je bila oproštajna. Radilo se o situaciji rastanka budući da je Isus znao što ga očekuje te večeri i sutra: izdaja, uhićenje, muka, razapinjanje i smrt. Tako na posljednjoj večeri Isus, odlazeći Ocu, daje oproštajni govor, ostavljajući svoju duhovnu oporuku (testament) apostolima. Taj oproštajni govor završava s oproštajnom molitvom, „Velikosvećeničkom molitvom", koja po svom sadržaju i obliku Isusova je zahvalna i prosidbena molitva Ocu na rastanku od svojih prijatelja.