To, najbolje, što pružamo, u odnosu prema drugim ljudima, čini se, da se najviše očituje upravo pred Božić i usred božićnih blagdana. No, kao kršćani, to je, također dar, moramo ići mimo onoga što se na površini događa, moramo ići malo dublje, rekli bismo, u samu stvar. A to započinje pitanjima, koja već u sebi sadržavaju slutnju pravih odgovora. Zato se ispravna pitanja vrlo teško postavljaju jer je do istine vrlo teško doći, poglavito zato što često ta pitanja postavljamo sami, a ne u suradnji s drugim ljudima. No, što očekujemo od Božića? Je li to samo prijedlog Crkve, ili stvar tradicijskog modela? Svaki kršćanin bi sam morao odgovoriti na ovo pitanje. Gledajući prema čemu smjera budućnost našega svijeta za kojeg smo mi također odgovorni, moramo se plašiti. Ostajemo li mi, ipak, izvan istinskog misterija?
Opširnije:Božić odgovara na naša najdublja očekivanja: Sretan vam Božić
Liturgija došašća, prožeta nadom u Kristov dolazak, upućuje nas na Boga koji dolazi da bude jedan od nas, tj. među nama. Naš Bog nije više daleko od nas nego nam je bliz(ak). Došašće nas odgaja za spoznaju Božje blizine. Sam će Ivan Krstitelj upozoriti svoje sunarodnjake, govoreći i nagovješćujući Onoga koji je Svjetlo za prosvjetljenje i spasenje naroda: „Među vama stoji koga vi ne poznate – onaj koji za mnom dolazi, komu ja nisam dostojan odriješiti remenje na obući.“
Opširnije:Dati svjedočanstvo vjere znači pokazati i otkriti utjehu u Božjoj blizini
Jedan od najslikovitijih opisa Ivana Krstitelja, proroka, isposnika i Isusova rođaka, su riječi proroka Izaije: “glas koji viče u pustinji”. Ivan Krstitelj je bio čovjek pustinje, koja je u Bibliji mjesto susreta čovjeka s Bogom. Iz pustinje, gdje čovjek, suočen s golim preživljavanjem, spoznaje svoje granice i ograničenosti, dolazi poziv na obraćenje. U Bibliji pustinja je uvijek gledana kao (teološko) mjesto gdje Bog nudi mogućnost istinskog obraćenja. Ivanov poziv na obraćenje sunarodnjacima je također upućen danas i nama. On je glasnik ispred Spasitelja koji nas poziva da poravnamo staze Mesiji koji dolazi da nas obogati u životu svojom milošću. Dolazak Mesije i Spasitelja zahtjeva pripremu.

Isusove riječi: „Pazite! Bdijte jer ne znate kada je čas“, upozorenje i poziv su na budnost: probuditi se iz duhovne pospanosti i letargije. Bdjeti je stražariti nad nadnaravnom dimenzijom vlastitoga života. Ako nismo budni, ne pazimo i ne vodimo računa o njoj, lako ćemo je izgubiti u svakodnevici naših ovozemaljskih briga i težnji za ovozemaljskim dobrima. Onaj tko je budan, u duhovnom smislu, i bdije, stražari nad samim sobom i ne da se iznenaditi od Zloga, neprijatelja čovjekove vječne radosti i smisla. Molitva nas uči duhu budnosti i bdjenja u sabranosti jer uklanja od nas duhovnu mlakost.
Opširnije:Stav bdjenja je plod otvorenosti budućnosti i vječnosti
U središtu je Radosne vijesti ili evanđelja Isusov navještaj Kraljevstva Božjeg. U kraljevstvo se Božje ulazi nasljedovanjem Isusa Krista, traženjem Boga i vršenjem Božje volje. Sam Isus je upozorio svoje slušatelje da dionici slave Kraljevstva nebeskoga neće biti oni kojima su usta puna Božjeg imena, ali ne vrše volju njegova Oca koji je na nebesima. Volja se Božja, izražena dvjema zapovijedima ljubavi, tiče prije svega našeg odnosa prema Bogu i prema bližnjemu. Moja vječnost je definirana mojim odnosom prema drugom čovjeku, napose u potrebi jer nevidljivom Bogu služimo u vidljivom čovjeku.
Opširnije:Moja vječnost je definirana mojim odnosom prema drugom čovjeku

U petak, 17. studenoga nakon misnoga slavlja koje je u samostansko-župnoj crkvi za dominikanca Dominika Barača koji je mučenički ubijen 17. studenoga 1945. u Trogiru predvodio fr. Slavko Slišković - provincijal Hrvatske dominikanske provincije, održana je svečanost otvorenja i blagoslov multimedijalne dvorane posvećene dominikancu i mučeniku fr. Dominiku Baraču. Na početku prigodnog programa prisutne je pozdravio prior samostana fr. Zvonko Džankić rekavši kako nova dvorana pruža mogućnosti za nove iskorake u naviještanju Radosne vijesti, nazvavši je mjestom susreta, otvorenosti i dijaloga.