Kroz Ivanovo evanđelje provlači se pitanje, koje je mučilo prve kršćane, zašto Židovi nisu povjerovali u Isusa, odnosno zašto ga nisu prihvatili Mesijom budući da je Isusovo poslanje i propovijedanje među njima završilo neuspjehom?! Jedan od razloga njihove nevjere sadržan je u njihovom mrmljanju na Isusovu tvrdnju da je kruh koji je sišao s neba: „Nije li to Isus, sin Josipov? Ne poznajemo mu li mu oca i majku? Kako sada govori: 'Sišao sam s neba'"? Prema židovskoj predaji i tradiciji kada Mesija dođe nikoga neće poznavati, drugim riječima, neće imati zemaljsko podrijetlo. Židovi nisu očekivali utjelovljenog Mesiju i zbog toga odbijaju prihvatiti Isusovo božansko podrijetlo.
Ovdje pogledajte izvještaj LaudatoTV o proslavi blagdana našega Zaštitnika i Blaženika
Blagdan prvog hrvatskog blaženika u njemu posvećenoj zagrebačkoj župi svečano je proslavljen i ove godine. Nakon devetnice i osmišljenog misnog trodnevlja, proslavljen je blagdan bl. Augustina Kažotića, dominikanca i zagrebačkog biskupa na prijelazu iz 13. u 14. stoljeće. Svečano misno slavlje predvodio je umirovljeni gospićko-senjski biskup, mons. Mile Bogović u koncelebraciji s provincijalom Hrvatske kapucinske provincije fra Jure Šarčevićem, svećenicima okolnih župa te brojnom braćom dominikancima. U pozdravnoj riječi biskup Bogović, uz želju da blaženi Augustin Kažotić što skorije bude proglašen svetim, izrazio je zahvalnost što se našao u lijepoj crkvi, koja nosi ime prvog hrvatskog blaženika o kojemu je sam mnogo čitao te mu se utjecao.
Nakon čudesnog umnažanja kruhova kada je Isus silno mnoštvo nahranio, narod nije krio svoje oduševljenje. Čak su ga htjeli zakraljiti. Isus je svjestan da to oduševljenje nije zbog njegove osobe nego zbog kruha: "tražite me, ali ne stoga što vidjeste znamenja, nego stoga što ste jeli od onih kruhova i nasitili se". U svojoj duhovnoj sljepoći nahranjeno mnoštvo ne prepoznaje u Isusovoj gesti umnažanja, lomljenja i dijeljenja kruhova čin i izričaj Božje ljubavi prema čovjeku, što mi možemo iskusiti u sakramentu euharistije. Dok je narodu stalo samo do kruha, Isus ih želi povesti dalje od kruha: do Onoga koji daje taj kruh.
Događaj umnažanja kruha, kada je Isus čudesno nahranio ljude, nalazi se u sva četiri evanđelja što govori o njegovoj važnosti u svijesti prve Crkve. Prvi kršćani su u tom Isusovu činu prepoznavali predoznačenu euharistijsku gozbu, gdje nas Otac u Kristu hrani kruhom spasenja. Način kako Isus umnaža kruhove: „uze kruhove, izreče zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali“, upućuje na euharistiju.
Diši! I živjet ćeš! Disanje nije samo temelj i uvjet za biti živ nego u sebi objašnjava smisao življenja. Disanje započinje sa udisajem. Život je upravo Božji dah. Život nam je udahnut jer ga nismo sami sebi podarili budući da nam je darovan. Primili smo život. Nakon udisanja slijedi izdisanje. Tako je u životu jer život je poput daha, koji ne možeš zadržati za sebe. Moraš ga izdahnuti, tj. podijeliti i darovati ga. Ako pokušaš ga samo za sebe zadržati, u želji da ga što više nagomilaš, „puknut ćeš”.

U ime Dominikanskog laičkog bratstva i župe Blaženog Augustina Kažotića od srca se zahvaljujemo svima na velikoj potpori u našem zajedničkom pothvatu za župu svetog Dominika u Konjščini. U nedjelju, prigodom posjeta, predan je župniku vlč. Milanu Puščecu prilog za izradu novih klupa u crkvi Sv. Dominika u Konjščini!

Isus je svojom smrću i uskrsnućem pobijedio našu smrt. On je pobjednik nad smrću i grijehom budući da smrt, nakon uskrsnuća, nema vlast nad njime. Živeći po vjeri dar otkupljenja postajemo dionici te njegove pobjede. U njemu snagom Duha Svetoga Bog nas obnavlja i ozdravlja od svega što priječi radost života. Brojni su Isusovi susreti i doticaji s bolesnicima, pa i mrtvima. Isus ih želi susresti u njihovoj okolini, u njihovoj vlastitoj bolesti. Evanđelisti donose brojna Isusova ozdravljenja, koja su znak da je Bog ljubitelj života. Ozdravljajući bolesnike i uskrisavajući mrtve (vraćajući im dah život), Isus pobjeđuje bolest i smrt. On je navjestitelj Božjeg kraljevstva ljubavi i milosrđa. Ozdravljenje bolesne žene, koja je dodirom Isusove haljine ozdravila od svoje dugogodišnje bolesti, i uskrišenje mrtve djevojke, kćeri nadstojnika sinagoge Jaira, znak su Božjeg čovjekoljublja, čija završna točka i vrhunac je u potpunom sebedarju Sina Božjega u žrtvi na križu, kojom je čovječanstvo otkupljeno iz vlastita grijeha.

U četvrtak, 14. svibnja, u 20 sati na rasporedu je, u sklopu ciklusa kateheza o plodovima Duha Svetoga, predavanje o devetom plodu Duha Svetoga: (S)UZDRŽLJIVOST ili umijeće vladanja nad samim sobom.