Kristov poziv
A govoraše svima: "Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom" (Luka 9, 23).
Bog prodire do najzabitnijih dijelova ljudskog bića. Pozna i priznaje ispravne zahtjeve njegove slabosti. Neizmjerno dobar, pruža traženu pomoć. Utjelovljenjem Vječne Riječi, beskonačan i prečist postaje vidljiv i pristupačan.
Srž kršćanstva jest nasljedovanje Isusa Krista - ići njegovim stopama i dopustiti da nas Isus korak po korak vodi i dovede k našemu Nebeskom Ocu. Isus je jasan da ga se ne može slijediti bez križa: "Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom". Uzeti na sebe križ znači u vjeri prihvatiti svoju patnju, a tuđu dijeliti. Na taj način svoje patnje pridružujemo Kristovim patnjama. U današnjoj postkršćanskoj civilizaciji postoji velika napast i opasnost odvojiti Isusa od križa.
U subotu 12. rujna, nakon kratkih uputa i molitve koju je u samostansko-župnoj crkvi predvodio p. Marko Bijelić - župnik, petnaestak minuta poslije 20 sati, četrdeset hodočasnika predvođeno gosp. Milivojem i p. Zvonkom, uputilo se pješke Stepinčevom stazom preko Medvednice na 284. zavjetno hodočašće grada Zagreba u Mariju Bistricu. Već uobičajenom tramvajskom rutom brzo su stigli do "Branimir centra", a potom su pješke krenuli do Draškovićeve ulice i gradskim prometom do tramvajske stanice "Dolje" nakon koje započinje sljemenska avantura.
Temelj svakog odnosa jest komunikacija. Ona je poput krvotoka za bilo koji oblik suživota. Također i za vjeru jer u vjeri živimo Božju blizinu i zajedništvo s drugom braćom i sestrama. Komunikacija počiva na dva stupa: slušati i govoriti. Vjera kad izgubi tu svoju sposobnost za slušanjem Božje riječi i sposobnost čuti bližnjega, kao i sposobnost hvaliti Boga i upraviti riječ života i blagoslova drugome, gubi svoju životnost. Od te gluhonijemosti, kao u Isusovo vrijeme, patimo i mi danas. Grijeh i zlo, kad im se prepustimo i pomirimo se s njima, svežu naš jezik i zatvore naše uši.
Klement V. papa imenuje Zagrebačkom biskupu Augustinu zaštitnike protiv nasilja
Klement biskup, sluga slugu Božjih. Časnoj braći (Nikoli) zadarskom nadbiskupu i biskupima Gurka i Pečuha pozdrav i apostolski blagoslov. Zato nas je Gospodin postavio na čelo obitelji kuće svoje da, na vrijeme razborito pružajući potrebnu pomoć obrane pojedincima koji su vjerni u povjerenoj službi, posebno mislimo na nevolje onih kojima je povjerena veća briga zbog časti kojima su odlikovani te da suzbijamo štetu i njih same oslobodimo od tlačenja.
Fr. Anto Gavrić, provincijal Hrvatske dominikanske provincije, premjestio je dosadašnjega člana samostana bl. Augustina Kažotića, župnog vikara u istoimenoj župi i voditelja III. Reda sv. Dominika fr. Dominika Kristijana Gerbica u Hrvatsku katoličku misiju u Hamburg - koju vode dominikanci. Braća iz samostana ti zahvaljuju za sve što si ovdje učinio i žele ti dobro zdravlje. Ondje neka te prati i kod Boga zagovara blaženi Augustin Kažotić.
Glavni kamen spoticanja između farizeja i Isusa jest Isusovo često kršenje zakona, odnosno nepoštivanje predaje starih (tradicije). Jedan od primjera jest konzumiranje kruha neopranim - nečistim rukama. Isus želi pokazati ko se vjera i Božji zakon ne može svesti isključivo na razinu ljudskih propisa, običaja i tradicije. Ovim Isus ne odbacuje sve to, ali želi im dati pravo mjesto i značenje. Namjera mu je pokazati što doista u odnosu s Bogom ima prednost. Postoje u življenju vjere prioriteti. Nisu su sve stvari jednake važnosti. Puno je važnija nutrina nego vanjština, iako ni vanjština ne smije biti banalizirana ili zanemarena.
Tragom Augustina Kažotića
Kad je Zagreb bio sedam stoljeća mladi (tek zametak budućeg urbanog rasta), značajno poglavlje jednog eminentno duhovnog životopisa, zbiva se na tom nikad mirnom prisavskom raskrižju putova. Tema nas uči znaku raspoznavanja. Tko živi u duhu živi u svjetlosti. On gleda licem u lice. Bistri su mu, a ne mutni, izvori riječi i djela.
Svjetlost znaka vodi nas jedne k drugima.
Asignacijom fr. Ante Gavrića, provincijala Hrvatske dominikanske provincije, dosadašnji suprior samostana bl. Augustina Kažotića u Zagrebu, župni vikar, sakristan i duhovnik u staračkom domu "Svetice" fr. Marinko Zadro asigniran je u samostan sv. Jeronima u Rijeku. Uz spomenuto fr. Marinko je najzaslužniji za gradnju i dovršetak samostana i crkve našega blaženika. Stoga mu hvala za sve što je učinio. Mi mu želimo dobro zdravlje i sretan put. A na putu u Rijeku neka ga prati i kod Boga zagovara bl. Augustin Kažotić.
Završetak Isusova euharistijskog govora u Ivanovom evanđelju, u šestom poglavlju, za tadašnje slušatelje je zvučao poprilično provokativno i skandalozno. Ono što je neshvatljivo Isusovim slušateljima, čak i jednom dijelu iz njegova šireg kruga učenika, je Isusovo inzistiranje da je blagovanje njegova tijela i krvi uvjet za život vječni. Ne traži samo vjeru nego izričito zahtjeva blagovanje svoga tijela i krvi. Židovima je to bilo bogohulno jer im je zakonom bilo zabranjeno uživati krv bilo koje životinje.