Evanđelje se ne bi smjelo svoditi na zapovijedi i zabrane. Božja volja, izražena kroz Isusa iz Nazareta, ponuda je i poziv za rast u pravoj čovječnosti kroz vjeru, nadu i nepatvorenu ljubav prema uzoru Isusa Krista. Evanđelje je ponuda Božje ljubavi na koju bi trebalo slobodno odgovoriti, jer ljubav se ne smije nametnuti, već se za nju treba slobodno opredijeliti. Snagu za duhovni rast kršćani crpe u zajedničkom nedjeljnom euharistijskom slavlju, na kojem svoj duh hrane Božjom riječju i tajanstvenom, ali stvarnom prisutnošću uskrsloga Krista.
Iz Evanđelja po Marku (Mk 2, 23, – 3,6):
Jedne je subote Gospodin prolazio kroz usjeve. Njegovi učenici počeše putem trgati klasje. A farizeji mu rekoše: »Gle! Zašto čine što subotom nije dopušteno?« Isus im odgovori: »Zar nikada niste čuli što učini David kad ogladnje te se nađe u potrebi on i njegovi pratioci? Kako za velikog svećenika Ebjatara uđe u Dom Božji i pojede prinesene kruhove kojih ne smije jesti nitko osim svećenika; a on dade i svojim pratiocima?« I govoraše im: »Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote. Tako, Sin Čovječji gospodar je subote!« Uđe ponovno u sinagogu. Bio je ondje čovjek usahle ruke. A oni vrebahu hoće li ga Isus u subotu izliječiti, da ga optuže. On kaže čovjeku usahle ruke: »Stani na sredinu!« A njima će: »Je li subotom dopušteno činiti dobro ili činiti zlo, život spasiti ili pogubiti?« No oni su šutjeli. A on, ražalošćen okorjelošću srca njihova, srdito ih ošinu pogledom pa reče tom čovjeku: »Ispruži ruku!« On ispruži – i ruka mu zdrava! Farizeji iziđu i dadnu se odmah s herodovcima na vijećanje protiv njega, kako da ga pogube.
Opširnije:Svetkovanje Dana Gospodnjega - Deveta nedjelja kroz godinu
Bog je beskonačno veći od nas. U Bibliji Staroga saveza izbjegavalo ga se imenovati da ga se ne bi omeđilo ljudskim pojmovima. Nije se dopuštalo prikazivati ni njegov lik da ga se ne bi poistovjetilo sa stvarima. U Bibliji Novoga Saveza govori se o Bogu koji se objavljuje kao Otac i Sin i Duh Sveti. Izraz »Trojstvo« je nastao u povijesti Crkve. Ima uporište u evanđelju Isusa Krista. Nije riječ o politeizmu. Kršćani vjeruju u jednog Boga koji u sebi ima neizrecivo bogatstvo života. Kršćani ispovijedaju vjeru u jednoga Boga u trojstvu osoba jedne božanske naravi. To je najdublja i nedokučiva tajna kršćanske vjere. Trojstvo se u evanđelju objavljuje kao ljubav u sebi i prema ljudima.
Iz Evanđelja po Mateju (Mt 28, 16 – 20):
U ono vrijeme: Jedanaestorica pođoše u Galileju na goru, kamo im je naredio Isus. Kad ga ugledaše, padoše ničice preda nj. A neki posumnjaše. Isus im pristupi i prozbori: »Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio. I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.«
Dubrovački biskup Roko Glasnović u crkvi Svetoga Križa u Dubrovniku podijelio je u četvrtak 23. svibnja sveti red đakonata fr. Karlu Luki Kvesiću, članu samostana Svetoga Križa u Gružu, a za svećenika je zaredio fr. Mislava Pečeka, člana našega samostana bl. Augustina Kažotića na zagrebačkoj Peščenici.
Daj, Duše Sveti,
da moje srce bude otvoreno Božjoj riječi,
da moje srce bude otvoreno dobru,
da moje srce svakoga dana
bude otvoreno Božjoj ljepoti.
papa Franjo
15. svibnja 2013.
Svetkovina Duha Svetoga može se više osjetiti nego protumačiti. Gdje ima nesebične, sveobuhvatne ljubavi, gdje ima pravoga zajedništva i iskrenoga prijateljstva – tu je prisutan Duh Životvorac, Duh Istine, Duh Božji. Prisutnost toga Dobrog Duha najbolja je obrana od Zloga, duha besmisla, očaja i tame života.
Iz Evanđelja po Ivanu (Iv 15, 26-27; 16, 12-15)
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Kada dođe Branitelj koga ću vam ja poslati od Oca – Duh istine koji od Oca izlazi – on će svjedočiti za mene. I vi ćete svjedočiti za mene jer ste od početka sa mnom. Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No kada dođe on – Duh istine – upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi. On će mene proslavljati jer će od mojega uzimati i navješćivati vama. Sve što ima Otac, moje je. Zbog toga vam rekoh: od mojega uzima i – navješćivat će vama.«
Kršćani ne odbacuju svijet jer je on Božje stvarateljsko djelo. Ne preziru ga budući da u njemu žive i rade, jer se u njemu raduju i vesele, ali ni zbog toga što u njemu pate, stradavaju i umiru. Oni vjeruju da u svijet nisu ubačeni bez cilja i svrhe, već da surađuju u istom planu i zadatku koji je imao i Božji poslanik nad poslanicima Isus Krist. Svijet treba potpunije čovječnosti, a to znači rada na smanjivanju razjedinjenosti, egoizma i zatvorenosti u prostor i vrijeme.
Iz Prve poslanice apostola Ivana (1 Iv 4, 11-16):
Ljubljeni! Ako je Bog tako ljubio nas, i mi smo dužni ljubiti jedni druge. Boga nitko nikada ne vidje. Ako ljubimo jedni druge, Bog ostaje u nama, i ljubav je njegova u nama savršena. Po ovom znamo da ostajemo u njemu i on u nama: od Duha nam je svoga dao. I mi smo vidjeli i svjedočimo da je Otac poslao Sina kao Spasitelja svijeta. Tko ispovijeda da je Isus Sin Božji, Bog ostaje u njemu, i on u Bogu. I mi smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj. Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu.
I u budućnosti će biti onih koji će dolaziti do zaključka kako su bili u zabludi pa će se od progonitelja i mrzitelja kršćanstva vraćati Crkvi. Normalno je da prema takvima treba biti u izvjesnom smislu oprezan te ispitati uzroke i razloge obraćenja, ali treba biti uviđavan i širokogrudan jer, kako reče Ivan apostol: "Bog je veći od našega srca i znade sve." Bog po svome Duhu može kome hoće, kad hoće i na način koji je njemu vlastit ponuditi milost obraćenja koje osoba može prihvatiti ili odbiti. Pravi vjernici bi se trebali radovati svakom obraćeniku i velikodušno ga primati u svoje zajedništvo.
Iz Djela apostolskih (Dj 9, 26-31):
U one dane: Kad je Savao došao u Jeruzalem, gledao se pridružiti učenicima, ali ga se svi bojahu: nisu vjerovali da je učenik. Tada ga Barnaba uze i povede k apostolima te im pripovjedi kako je Savao na putu vidio Gospodina koji mu je govorio i kako je u Damasku smjelo propovijedao u ime Isusovo. Od tada se s njima slobodno kretao po Jeruzalemu i smjelo propovijedao u ime Gospodnje. Govorio je i raspravljao i sa Židovima grčkog jezika, pa i oni snovahu pogubiti ga. Saznala to braća pa ga odvedoše u Cezareju i uputiše ga u Tarz. Crkva je po svoj Judeju, Galileji i Samariji uživala mir, izgrađivala se i napredovala u strahu Gospodnjem te rasla utjehom Svetoga Duha.
Poželjno je imati religijske, političke, gospodarstvene i ine predvodnike koji će biti svjesni da znaju nešto a ne sve; koji trebaju ljude koji znaju ono što oni ne znaju; koji dijele uspjehe i dobit s onima koji s njima rade, jer to bi vodilo vidnom napretku, budući da ljudi rado ulažu svoje sposobnosti, napore i vrijeme ako se s njima postupa po modelu simbola «dobroga pastira» a ne po ponašanju «najamnika».
Iz Evanđelja po Ivanu (Iv 10, 11-18):
U ono vrijeme: Reče Isus: »Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce. Najamnik – koji nije pastir i nije vlasnik ovaca – kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi, a vuk ih grabi i razgoni: najamnik je i nije mu do ovaca. Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje, kao što mene poznaje Otac i ja poznajem Oca i život svoj polažem za ovce. Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka. I njih treba da dovedem i glas će moj čuti i bit će jedno stado, jedan pastir. Zbog toga me i ljubi Otac što polažem život svoj da ga opet uzmem. Nitko mi ga ne oduzima, nego ga ja sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga, vlast imam opet uzeti ga. Tu zapovijed primih od Oca svoga.«