Daj, Duše Sveti,
da moje srce bude otvoreno Božjoj riječi,
da moje srce bude otvoreno dobru,
da moje srce svakoga dana
bude otvoreno Božjoj ljepoti.
papa Franjo
15. svibnja 2013.
Svetkovina Duha Svetoga može se više osjetiti nego protumačiti. Gdje ima nesebične, sveobuhvatne ljubavi, gdje ima pravoga zajedništva i iskrenoga prijateljstva – tu je prisutan Duh Životvorac, Duh Istine, Duh Božji. Prisutnost toga Dobrog Duha najbolja je obrana od Zloga, duha besmisla, očaja i tame života.
Iz Evanđelja po Ivanu (Iv 15, 26-27; 16, 12-15)
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Kada dođe Branitelj koga ću vam ja poslati od Oca – Duh istine koji od Oca izlazi – on će svjedočiti za mene. I vi ćete svjedočiti za mene jer ste od početka sa mnom. Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No kada dođe on – Duh istine – upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi. On će mene proslavljati jer će od mojega uzimati i navješćivati vama. Sve što ima Otac, moje je. Zbog toga vam rekoh: od mojega uzima i – navješćivat će vama.«
Kršćani ne odbacuju svijet jer je on Božje stvarateljsko djelo. Ne preziru ga budući da u njemu žive i rade, jer se u njemu raduju i vesele, ali ni zbog toga što u njemu pate, stradavaju i umiru. Oni vjeruju da u svijet nisu ubačeni bez cilja i svrhe, već da surađuju u istom planu i zadatku koji je imao i Božji poslanik nad poslanicima Isus Krist. Svijet treba potpunije čovječnosti, a to znači rada na smanjivanju razjedinjenosti, egoizma i zatvorenosti u prostor i vrijeme.
Iz Prve poslanice apostola Ivana (1 Iv 4, 11-16):
Ljubljeni! Ako je Bog tako ljubio nas, i mi smo dužni ljubiti jedni druge. Boga nitko nikada ne vidje. Ako ljubimo jedni druge, Bog ostaje u nama, i ljubav je njegova u nama savršena. Po ovom znamo da ostajemo u njemu i on u nama: od Duha nam je svoga dao. I mi smo vidjeli i svjedočimo da je Otac poslao Sina kao Spasitelja svijeta. Tko ispovijeda da je Isus Sin Božji, Bog ostaje u njemu, i on u Bogu. I mi smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj. Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu.
I u budućnosti će biti onih koji će dolaziti do zaključka kako su bili u zabludi pa će se od progonitelja i mrzitelja kršćanstva vraćati Crkvi. Normalno je da prema takvima treba biti u izvjesnom smislu oprezan te ispitati uzroke i razloge obraćenja, ali treba biti uviđavan i širokogrudan jer, kako reče Ivan apostol: "Bog je veći od našega srca i znade sve." Bog po svome Duhu može kome hoće, kad hoće i na način koji je njemu vlastit ponuditi milost obraćenja koje osoba može prihvatiti ili odbiti. Pravi vjernici bi se trebali radovati svakom obraćeniku i velikodušno ga primati u svoje zajedništvo.
Iz Djela apostolskih (Dj 9, 26-31):
U one dane: Kad je Savao došao u Jeruzalem, gledao se pridružiti učenicima, ali ga se svi bojahu: nisu vjerovali da je učenik. Tada ga Barnaba uze i povede k apostolima te im pripovjedi kako je Savao na putu vidio Gospodina koji mu je govorio i kako je u Damasku smjelo propovijedao u ime Isusovo. Od tada se s njima slobodno kretao po Jeruzalemu i smjelo propovijedao u ime Gospodnje. Govorio je i raspravljao i sa Židovima grčkog jezika, pa i oni snovahu pogubiti ga. Saznala to braća pa ga odvedoše u Cezareju i uputiše ga u Tarz. Crkva je po svoj Judeju, Galileji i Samariji uživala mir, izgrađivala se i napredovala u strahu Gospodnjem te rasla utjehom Svetoga Duha.
Poželjno je imati religijske, političke, gospodarstvene i ine predvodnike koji će biti svjesni da znaju nešto a ne sve; koji trebaju ljude koji znaju ono što oni ne znaju; koji dijele uspjehe i dobit s onima koji s njima rade, jer to bi vodilo vidnom napretku, budući da ljudi rado ulažu svoje sposobnosti, napore i vrijeme ako se s njima postupa po modelu simbola «dobroga pastira» a ne po ponašanju «najamnika».
Iz Evanđelja po Ivanu (Iv 10, 11-18):
U ono vrijeme: Reče Isus: »Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce. Najamnik – koji nije pastir i nije vlasnik ovaca – kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi, a vuk ih grabi i razgoni: najamnik je i nije mu do ovaca. Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje, kao što mene poznaje Otac i ja poznajem Oca i život svoj polažem za ovce. Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka. I njih treba da dovedem i glas će moj čuti i bit će jedno stado, jedan pastir. Zbog toga me i ljubi Otac što polažem život svoj da ga opet uzmem. Nitko mi ga ne oduzima, nego ga ja sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga, vlast imam opet uzeti ga. Tu zapovijed primih od Oca svoga.«
U sklopu posjeta katoličkoj osnovnoj školi Lotrščak i Ružičnjak te dječjem vrtiću Ružičnjak, koji se nalaze na području župe na zagrebačkoj Peščenici, zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša slavio je misu u samostanskoj i župnoj crkvi bl. Augustina Kažotića 15. travnja 2024. godine. Uz nadbiskupa, misu su suslavili duhovnici škola vlč. Josep Peguera Poch i vlč. Iñigo Cortes Elorza, te župnik župe bl. Augustina Kažotića fr. Nikola Leopold Noso, preč. Ivica Budinšćak i vlč. Vanja Ćorković.
Nakon euharistijskog slavlja, nadbiskup se nakratko susreo s članovima dominikanske samostanske zajednice, a zatim je posjetio prostorije osnovnih škola Lotrščak i Ružičnjak. Više ovdje.
Ravnatelj Hrvatskog Caritasa fra Tomislav Glavnik predvodio je u nedjelju 14. travnja 2024. euharistijsko slavlje i blagoslovio dostavno vozilo župnog Caritasa Župe blaženog Augustina Kažotića na zagrebačkoj Peščenici.
Blagoslovu su nazočili župnik fr. Nikola Leopold Noso sa župljanima te ravnateljica Caritasa Zagrebačke nadbiskupije s. Jelena Lončar sa suradnicima.
Vjerovati u uskrslog Isusa kao u nekakvog duha relativno je lako. Zahtjevnije je vjerovati da je on živa preobražena osoba koja ima duh i tijelo. Vjerovati u Isusovo uskrsnuće znači postojano se angažirati kako se ljudsko življenje ne bi zatvorilo i svelo isključivo u prostor i vrijeme. Uskrsli će se ukazati kroz solidarnu, nesebičnu, sveobuhvatnu ljubav, jer on je takva ljubav koja oživljuje na nov i vječni život sve, poglavito one beznadne, »žive« mrtvace u kojima je netko svojim postupcima ubio vjeru u Boga i ljude.
Iz Evanđelja po Luki (Lk 24, 35 – 48):
U ono vrijeme: Učenici su pripovijedali što se dogodilo na putu i kako ga prepoznaše po lomljenju kruha. Dok su oni o tom razgovarali, stane Isus posred njih i reče: »Mir vama!« Oni, zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da vide duha. Reče im Isus: »Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obu-zimaju srce? Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema, kao što vidite da ja imam.« Rekavši to, pokaza im ruke i noge. I dok oni od radosti još nisu vjerovali, nego se čudom čudili, on im reče: »Imate li ovdje što za jelo?« Oni mu pruže komad pečene ribe. On uzme i pred njima pojede. Nato im reče: »To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano.« Tada im otvori pamet da razumiju Pisma te im reče: »Ovako je pisano: ‘Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih, i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima, počevši od Jeruzalema.’ Vi ste tomu svjedoci. I evo, ja šaljem na vas Obećanje Oca svojega. Ostanite zato u gradu dok se ne obučete u Silu odozgor.«