Kako je moguće da je Isus bio iskušavan u Judejskoj pustinji? Isus je pravi Bog i pravi čovjek, što znači da Isusovom pravu čovještvu pripada mogućnost biti iskušavan. Ako je Isus bio odveden u kušnje, tada svaki kršćanin mora na svom proputovanju Ocu nebeskom proći kroz istu duhovnu borbu protiv grijeha odnosno samoga Sotone. Tu borbu je za nas već Krist pobijedio jer je zlo(ga) pobijedio svojom smrću i iuskrsnućem ali je mi ipak moramo proći čitavom svojom osobom. Naš je hod ovim svijetom izložen brojnim kušnjama.
U srijedu 26. veljače u Dominikanskom samostanu bl. Augustina Kažotića na zagrebačkoj Peščenici započele su ovogodišnje korizmene tribine. Na prvoj, o temi „Odgoj i obrazovanje u službi napretka i dobrobiti čovjeka", izlagala je dr. sc. Jasminka Buljan Culej. Više pročitajte OVDJE!
Naša je sreća u Bogu. To je poruka Isusovih "blaženstava", koja pred nas stavljaju zahtjev i izazov ići Božjim putovima. Isusov govor na Gori blaženstava pokazuju svu zahtjevnost nasljedovanja Isusa na tom putu. Drugog puta k vječnoj sreći i miru nema osim povjerenja u Isusove riječi. "Najtvrđi" dio toga govora su Isusove riječi: "Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone." Tko slijedi Krista, za njega zapovijed ljubavi postaje neopoziva. Radi se o ultimativnoj provjeri vjerodostojnosti i iskrenosti naše kršćanske ljubavi.
Ističući u govoru na Gori blaženstava da nije došao ukinuti Zakon ili Proroke nego ispuniti ih, Isus usmjerava našu pozornost na dublje značenje Evanđelja i Božjih zapovijedi. Isus traži jedan korak više od svojih učenika u vršenju Božjeg zakona. Smisao kršćanstva nije u pukom ispunjavanju zakona, pravila i propisa. Vjera nije stvar formalnosti i ne može se svesti na vanjštinu. Ona to nadilazi. Ona je stvar ljudske nutrine, čovjekova srca. To je ono što Bog gleda. Vanjština i nutrina se moraju poklapati. Čovjek može obdržavati zapovijedi iz različitih motiva, interesa ili čak iz straha, a da mu je pri tome srce daleko od Boga. Vanjska poslušnost bez poslušnosti srca Bogu ništa ne znači. Svako bogoštovlje, klanjanje Bogu započinje u srcu i pretače se zatim u vanjske čine. Obdržavanje zakona bez poslušnosti srca postaje puki formalizam, odnosno ispraznost kršćanskog života. Isus želi kazati da nije dovoljno reći :"ja nisam ubio nikoga, na nikoga nisam digao ruku".
Opširnije:Otvorena izložba “Hrvatski sveci i blaženici u našem narodu'' na Peščenici