Pred nama su godišnji odmori. Uz uobičajeni odabir stvari koje nosimo sa sobom odlučimo li se otići na more, planine ili selo zasigurno je knjiga-e. Zašto? Zato što knjiga bistri misli, proširuje znanje, zabavlja i duhovno obogaćuje. Montaigne veli:"Svaku mi je skoro tugu raspršio sat čitanja."
Feliks je upravo izlazio iz samostanske biblioteke gdje je završio prijepodnevno učenje i upoznavanje povijesti samostana, kada ga je na hodniku presreo učitelj Fulgencije s kratkom porukom: "Trebam te. Za 20 minuta ideš sa mnom u grad." Doduše, Feliksu se baš i nije išlo, ali iz iskustva je znao da ako ne pristane sigurno će nešto novo u svom životu i iskustvu propustiti. Zato ga je samo upitao: "Kamo idemo?" "Do mog nećaka Klementa", odgovorio je učitelj, upućujući se prema svojoj sobi.
Feliksov je učitej Fulgencije, nakon obraćenja i odluke za redovnički život, doživio niz nevolja i nesreća. Činilo se kao da se sav svijet urotio protiv njega. No, nije se pokolebao u svojim odlukama! Jednog popodneva posjetio je svoga starijeg brata