Današnje evanđelje nam pred oči i srce stavlja dvije veoma važne teme: ljudski strah i Božje milosrđe. Navikli smo se na izraz da je biti vjernik lagano i da je vjernicima sve lakše u životu, međutim je li to baš tako?
Istina, može nas ne biti briga za Boga pa ćemo tradicijski obaviti sve što treba, međutim u tome nema živog odnosa sa živim Bogom, a to prava vjera zahtijeva. Da bi se do te i takve vjere došlo, potrebno je puno stvari, a jedna od njih je i spoznaja koliko je vjera strašna. Čovjek koji želi biti istinski vjernik, shvatit će da je upravo to – samo čovjek. Da nije svemoguć poput Boga, da nije bezgrešan poput anđela, već da je slab, ograničen i nemoćan čovjek. A ta je spoznaja itekako zastrašujuća kada nas dodirne u dubinama našega srca. Nije lagano biti slab, nije lagano biti prestrašen! Međutim, potrebno je da bi se rodila prava vjera. Upravo među takve učenike, one koji su ga izdali, zatajili, pobjegli, pozaspali – upravo njima takvima dolazi Isus, staje u sredinu i govori im „Mir vama!“ Isus ne mijenja njihovu prošlost, niti čini da je itko od njih zaboravio što su činili, već im svojom blizinom i milosrđem pokazuje koliko ih ljubi. Tako čovjek u svojoj slabosti, nemoći i ograničenosti upoznaje Božju jakost, svemoć i neograničenost.

Nakon dvogodišnje stanke, uzrokovane pandemijom, na uskrsni ponedjeljak 18. travnja 2022. u dominikanskoj samostanskoj i župnoj crkvi bl. Augustina Kažotića na zagrebačkoj Peščenici nastavljena je tradicija koncerata uskrsnih pjesama „Uskrs u ozračju tambure“.
Opširnije:Nastavak blagdanske šetnje „Uskrs u ozračju tambure“

Uskrs u ozračju tambure
Tamburaški orkestar Hrvatske radiotelevizije
i gosti
Ponedjeljak, 18. travnja 2022. u 20 sati
Crkva blaženog Augustina Kažotića
Igor Kudeljnjak, dirigent
Arijana Gigliani Philipp, sopran
Marko Antolković, tenor
Trio /Arijana Gigliani Philipp - sopran, Edmund Andler Borić – orgulje, Bruno Philipp – klarinet
Komorni zbor Ivan Filipović, dirigent Goran Jerković
Dječji zbor Kažotići uz Slavka Nedića
Mladena Gavran, glumica
Koncert izravno prenosi Treći program Hrvatske televizije, Drugi program Hrvatskog radija, Glas Hrvatske, a moći će se pratiti i putem multimedijalne platforme HRTi.
VAZMENO TRODNEVLJE U NAŠOJ CRKVI
VELIKI ČETVRTAK
Misa Večere Gospodnje u 19.00 sati
Getsemanska ura: 23.00 - 24.00
VELIKI PETAK
Obredi Muke Gospodnje u 19.00
VELIKA SUBOTA
Vazmeno bdjenje u Svetoj noći u 20.00
Ispovijedanje u Vazmenom trodnevlju
Veliki četvrtak, Veliki petak i Velika subota
12.00 - 13.00
18.00 - 19.00

Rajmund Kupareo, dominikanac, hrvatski književnik i estetičar, rođen u Vrboskoj na Hvaru 1914., a u umro u samostanu na Koloniji u Zagrebu 1996.
Na Cvjetnicu
Širite ruke, umorne ruke, masline drage,
Mašite na pozdrav dlanom od srebra!
Tisuće ptica iz vaših pjeva kvrga,
Tisuće kljunova zelene grančice kida,
Jer prolazi veliki Kralj
Na magarčetu.
Onaj isti, onaj isti što je jahao na živini
Kao dijete u krilu Djevice,
Taj isti, taj isti narastao je kao gora,
Silan Kralj.
Al’ dobra živina još snage ima
Da ga nosi.
O, dobri magarče, što Boga nosiš,
Zvijezde bi drhtale pod njegovim nogama;
O, dobra živino, tisuće bi htjele
Podijeliti s tobom taj sveti teret;
O, dobri magarče, ti mudrost znadeš pravu,
Jer nisi zbacio Gospodnji jaram!
Širite ruke, umorne ruke, masline drage,
Jer nas je strah pružiti ih pred Bogom!
Zvoni zvoncem što ti visi o vratu, dobri magarče,
Da bar glavu prignemo kad Gospodin prođe!
(1935.)
Cvjetnica
Još i danas jašeš na živini
da lakše čuješ neusiljene usklike
djece i priprostih.
Tvoji učenici odmagliše daleko
u novim kolima.
Vremena se mijenjaju.
Sreća, da se ne mijenjaš Ti,
ni pogled Tvojega magarca!
(1976.)
Isusov dolazak u Jeruzalem bio je popraćen s nekoliko elemenata čija je simbolika veoma snažna. Prvi i najočitiji znak je mnoštvo koje je slijedilo Isusa i mahalo mu grančicama masline i palme. Često se može čuti da je to mnoštvo bilo isto mnoštvo koje je vikalo „Raspni ga!“, međutim to nije tako.
Mnoštvo koje je slijedilo Isusa slijedilo ga je zbog znakova koje je on činio na putu do Jeruzalema. Naime, velik dio Židova onoga vremena dolazio je u Jeruzalem kako bi u Hramu proslavili najsvetiji židovski blagdan, Pashu, u spomen na izlazak iz egipatskog ropstva. Stoga je to mnoštvo, koje je živjelo izvan Jeruzalema ili čak izvan Izraela, bilo ono koje ga je slijedilo, jer su u njemu prepoznali Mesiju, onoga koji liječi srca slomljena, vid vraća slijepima, a nijemima govor.
Za razliku od onoga mnoštva s periferije, oni koji su bili u centru Jeruzalema, tražili su način da ga ubiju. Koliko puta se nama dogodilo da neka druga osoba postane moćnija ili važnija od nas ili da velik dio ljudi staje uz osobu koja nama nije draga? U takvim situacijama, čovjek često krene farizejskim putem, krene napadati nevinoga, blatiti ga i tražiti koju mu jamu iskopati. U čovjeku se sve uzbudi i potiče ga na ratovanje protiv svoga bližnjega, a to nije Isusov put. Isusov put je put onoga koji jaše na magarcu i donosi mir.
Vjera je aktivno iščekivanje, hod prema naprijed. Nažalost, vjeru često definiramo s obzirom na prošlost i na samu tradiciju. Promjene u Crkvi ponekad se doživljavaju kao napadi na vjeru jer zadiru u prošlost našega djetinjstva ili naših običaja.
No Bog Biblije, o kojemu govore prorok Izaija i apostol Pavao, mijenja perspektivu: „Ne spominjite se onog što se zbilo, nit mislite na ono što je prošlo.“ Vjera je doista vjera u Boga, samo ako ulazi u život koji priprema budućnost koju je Bog obećao u Isusu Kristu.
Bog daje život i nadu srcima koja se nalaze u najvećem očaju, beznađu i dubokom besmislu. Vjernici su pozvani u tom i takvom svijetu graditi oaze nade i smisla, otkrivajući Izvor žive vode, koji natapa i daje da izraste zelenilo te da procvjeta u pustinjama našega života i našega svijeta. Taj izvor je nepresušni izvor ljubavi u Bogu. Vjernici su pozvani crpsti na tom izvoru, izvoru čistog milosrđa. Milosrđe koje nas oslobađa od svega što nas zatvara u nas same, milosrđe koje otvara put u pustinji i pustoši, otvara prema novoj budućnosti.
Na svetkovinu Blagovijesti, 25. ožujka 2022., i ujedno na zaštitnicu i Dan Hrvatske dominikanske provincije, nakon euharistijskog slavlja u samostanskoj i župnoj crkvi blaženog Augustina Kažotića na zagrečakoj Peščenici, u dvorani „Fr. Dominik Barač - dominikanca, mučenik“ uslijedilo je predstavljanje dviju novih knjiga dominikanaca Mirka Vlka, vikara u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Hamburgu i Alojza Ćubelića, profesora filozofije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu.

Alojz Ćubelić je predstavio knjigu Mirka Vlka "Complexio oppositorum, Politička teologija 20. stoljeća: Carl Schmitt i Johann Baptist Metz", a fra Anto Barišića, kapucin i profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, predstavio je knjigu Alojza Ćubelića "Filozofsko-teološki ogledi".
Opširnije:Dvije nove knjige u izdanju Dominikanske naklade Istina
Kako opisati prispodobu današnjeg evanđelja? Je li ona prispodoba o raskajanom sinu, milosrdnom ocu ili pak o ražalošćenom sinu? Isus ju je izrekao u jednom šarolikom društvu, s jedne strane bili su carinici i drugi grešnici, s druge strane su ga slušali farizeji i mrmljali. Stoga je ova prispodoba upućena svima, kako ljudima koji su ga tada slušali, tako i nama koji danas slušamo Božju riječ.
Prava istina ove parabole jest da ona zahvaća čitavoga čovjeka, u različitim trenutcima čovjekova života. Koliko smo puta mi sami bili poput prvoga sina, prosipajući blago našeg kršćanskog dostojanstva čineći različite grijehe, prodajući zlato za blato kako bismo utažili niske strasti u nama? A opet, koliko smo i sami bili potrebni Božjeg i ljudskog milosrđa kada smo „došli k sebi"? Bili smo spremni učiniti sve kako bismo zadovoljili pravdu i primili kaznu, ali smo zauzvrat dobili milosrđe. Ili smo pak bili poput milosrdnog oca, da su nam drugi učinili nepravdu, da smo mi nosili posljedice tuđega grijeha, da su naši bližnji iznevjerili naše povjerenje, a ipak, mi smo u ljubavi trpili. Ljubavi koja boli i krvari, upirući pogled u daljine u koje su otišli naši bližnji. Nemalo puta se dogodilo da smo se možda i umorili čekajući naše bližnje da se vrate, pa smo otišli svojim poslom, svak na svoju stranu.