Isus koristi svaku prigodu za susret. Pa tako i vidjevši Zakeja koji se bio popeo na smokvu. Zakej je bio malen rastom, ali i malen u svakom smislu riječi. Bio je sakupljač poreza, suradnik rimskog okupatora. Uzimao je novac od svojih sunarodnjaka i davao strancima. Za to je bio dobro plaćen. Bio je bogat, kaže Evanđelje. Evanđelje ne govori da je Zakej bio potaknut duhovnom žeđi dkad je ošao vidjeti gdje Isus prolazi, nije ni težio za ozdravljenjem od neke bolesti kao brojne osobe koje je Isus susretao na svom putu. Vjerojatno je Zakej došao iz puke znatiželje. A ipak njegov će se život promijeniti. U stvari, nije Zakej došao vidjeti Isusa, nego Isus dolazi susresti Zakeja. Svaki trenutak, svaka prigoda može biti pogodnom za susret s Isusom.
Svatko se može poistovjetiti sa Zakejom, usvojiti put koji je prošao. I mi smo, kao i Zakej, bogati smo svojim darovima, sposobnostima, talentima, moći i vlašću koju imamo, dobrima koja posjedujemo. Kao i Zakej, i mi možemo biti suradnici sustava, moćnika, banaka ili vlasti koja se protivi evanđeoskim vrijednostima koje Isus naviješta.
Opširnije:Susret koji mijenja - 31. nedjelja kroz godinu - C
Isti hram, ista vjera, obuhvaća i carinika i farizeja u današnjoj prispodobi.
Što god on bio, farizej nije lažac. On je doista drugačiji od drugih ljudi, čak i od ljudi koji dijele njegovu vjeru. Uvjet je postiti jedan dan u godini, Dan pomirenja, ali ovaj farizej posti dva dana u tjednu. Zahtjev je davanje desetine na određene izvore prihoda, ali ovaj farizej daje desetinu svog cjelokupnog prihoda.
Sigurno je da je zahvalnost bliska srcu prave religije. Ali razmislite o tome što uzrokuje farizejevu zahvalnost: ne to što mu Božja milost omogućuje da čini ono što čini, već to što ga njegovo pobožno ponašanje čini drugačijim od drugih ljudi, odvaja ga od njih. Dakle, farizej nije lažac, i zahvalan je, ali ga molitva ipak guši. Četiri puta u njegovoj kratkoj molitvi pojavljuje se riječ „ja“ i čini se da je izgovorena s izrazom samočestitanja. Iako je njegova molitva upućena Bogu, čak i Bog na kraju ostane odsječen, držan vani. Bog nema što učiniti; farizej ima sve u rukama. U onome što je predstavljeno kao molitva, ovaj farizej zvuči kao da razgovara sam sa sobom. Odsutna je svaka čežnja za Bogom, bilo kakva glad za svetim, bilo kakav tračak ljubavi. Farizej je krajnje jadan, netko tko se prije ili kasnije otkrije kao dosadnjaković. Žalite Boga koji mora slušati takve molitve!
„Eto mu u susret 10 gubavaca.“
Današnje evanđelje nam donosi veoma zanimljiv susret Boga i čovjeka. Kažemo čovjeka, jer smo svi mi prvotno ljudi, a tek zatim Samarijanci, Galilejci, Hrvati, liječnici, svećenici, profesori, prodavači… Židovi i Samarijanci su se međusobno prezirali, napadali jedni druge i proklinjali se među sobom.
Međutim, i jedni i drugi su svoje bolesnike odbacili, svoje gubavce su poslali u selo da ih se riješe, odnosno da odžive svoje dane u bolesti, ostavljeni od svoje obitelji, ostavljeni od svojih bližnjih, budući da im se bilo zabranjeno približavati. Ali, unatoč svojoj bolesti, ti odbačeni gubavci koji su si međusobno bili neprijatelji, ipak imaju zdraviji pogled. Vide da je ispred njih čovjek, od jednake krvi i mesa, jednake bolesti i prolaznosti, jednakog dostojanstva kojeg mu je Bog dao. Uostalom, te ljude koje je svatko odbacio, Bog ne odbacuje, već ide k njima u susret. Bog ne gleda tko je tko, on sve jednako ljubi, ali na različite načine.

„Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu: Iščupaj se s korijenom i presadi se u more! I on bi vas poslušao.“ Te su Isusove riječi izrazito duboke, ako pogledamo značenje tih dviju biljki. Sjeme gorušice jedno je od najmanjih sjemenja, samo nekoliko milimetara veliko, ali vrlo brzo klija kada ga se posadi u zemlju te donosi mnogo roda, ali također i biljka gorušice čini tlo oko sebe zdravijim jer tjera različite nametnike. S druge strane, dud (koji je kod nas možda poznatiji pod imenom murva), je izrazito veliko stablo čiji su plodovi uglavnom nejestivi. Također, u antici se smatralo da korijenje murve ide veoma duboko te da može živjeti 600 godina, a Židovi su ga zvali „stablo koje plače", budući da plod murve izgleda kao krvava suza. Stoga su slike gorušice i murve preneseno značenje za sliku kršćana i svijeta.
U nedjelju 4. rujna 2022. u dominikanskoj samostanskoj i župnoj crkvi bl. Augustina Kažotića na zagrebačkoj Peščenici proslavili smo 60. obljetnicu svećeništva njemačkoga dominikanca Dietharda Zilsa. Možda pomalo neobično i neuobičajeno. Pater Diethard Zils je na misi propovijedao na hrvatskom jeziku. U propovijedima je vrlo ’angažiran’, ’socijalno osjetljiv’, sklon kritici onoga što u društvu, u politici i mentalitetima nije dobro. A na završetku propovijedi istaknuo je da ono što je jest i što je postao duguje puno i Hrvatima.
Njemački dominikanac Diethard Zils vezao se uz Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, koje desetljećima redovito posjećuje. Još kao student filozofije i teologije naučio je hrvatski jezik, i sva narječja. Piše pjesme i na hrvatskom, i prevodi sa hrvatskoga. Prije 25 godina napisao je: „Otkrio sam laganom brzinom široku dušu ovog podneblja, sve očaje, jade i nade hrvatskog naroda, noseći sve to u svojem srcu. A čega je srce puno, o tom usta kipte. Vrativši se u rodnu Njemačku bio sam u stanju prenijeti sve to na prijatelje, suradnike, čitatelje i slušatelje, tako da je Hrvatska postala bliska onima kojima je prije bila daleka. Mislim da je i to jedan oblik pomirenja – učiniti bliskim i ljubljenim ono što je prije bilo bezimeno i daleko od srca.“
Od 22. do 26. kolovoza 2022. u Parizu, u centru izvrsnosti u kampusu Condorcet, održan je redoviti XV. Međunarodni kongres Međunarodnoga društva srednjovjekovne filozofije (Société internationale de philosophie médiévale, SIEPM).
Prior samostana bl. Augustina Kažotića fr. Anto Gavrić, profesor na Fakultetu filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu i član SIEPM-a, održao je izlaganje pod naslovom „Radicalisation de l'anthropologie aristotélicienne – l'anthropologie politique de Rémi de Florence“, prikazavši primjer radikalizacije aristotelovske antropologije u političkoj antropologiji poznatoga talijanskog dominikanca Remigija Firentinskog (Remigio dei Girolami, + 1319.), učenika sv. Tome Akvinskog i učitelja Dantea Alighierija.
Glavna tema kongresa bila je „Radikalna misao u srednjem vijeku“, s raspravama, studijama i prilozima o inovacijama, razlikama, promjenama paradigme ili učvršćivanju tradicija u različitim razdobljima i različitim jezičnim kontekstima (latinski, arapski, hebrejski, grčki ili pučki jezici).
Opširnije:Fr. Anto Gavrić na međunarodnom kongresu srednjovjekovne filozofije u Parizu
Isusove riječi iz današnjeg evanđelja: „Neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene" pozivaju nas na budnost u našem kršćanskom životu. Židovi bi opasivali bokove kada bi išli na neka dulja putovanja, da im haljine koje su nosili ne bi smetale na dalekom putu. Mi kršćani smo također na jednom dugom putovanju, putovanju koje traje čitav naš život, a cilj putovanja je Kraljevstvo nebesko. Što su nama te haljine koje moramo pripasati, da nam ne smetaju? To su upravo grijesi kojima je naša ljudska narav sklona. Svi smo mi ljudi različiti, i svi griješimo, na različite načine, kao što su i haljine koje nose različitih izgleda, oblika, boja, ali svaka od tih haljina smeta na putovanju. Stoga Isusove riječi da pripašemo haljine nam prvotno govore da stegnemo ondje gdje griješimo. Čovjek koji zna da psuje, ako želi nastaviti svoje putovanje prema Kraljevstvu Božjem, mora bdjeti nad samim sobom da ne izgovori svašta, odnosno mora stegnuti svoj jezik. Čovjek koji je oholica i postavlja se iznad drugih, na njemu je da stegne svoj ego i da se vježba u poniznosti. To stezanje je, istina, neugodno, ali je itekako potrebno. Ako se te haljine grijeha ne stegnu, onda ćemo zbog njih na putu padati, a do cilja nećemo doći.
Euharistijskim slavljem koje je predvodio mons. Mijo Gorski, zagrebački pomoćni biskup, dominikanski samostan i župa bl. Augustina Kažotića u Zagrebu na Peščenici svečano su 3. kolovoza 2022. proslavili svoga zaštitnika u okviru trogodišnje pripravu za proslavu 700. obljetnice smrti prvoga hrvatskog blaženika.

Nakon pozdravnih riječi samostanskog priora fr. Ante Gavrića, mons. Mijo Gorski je pozvao vjernike na molitvu da sljedeća godina, kada se navršava 700 godina od smrti bl. Augustina Kažotića, bude i godina njegova proglašenja svetim.
Opširnije: Biskup Mijo Gorski na proslavi Kažotićeva na Peščenici
U sklopu priprave za proslavu 700. obljetnice smrti prvoga hrvatskog blaženika Augustina Kažotića, u ponedjeljak 25. srpnja započinjemo devetnicu za ovogodišnju proslavu zaštitnika župe i samostana. Ove godine devetnicu predvode oci provincijali, redovnički poglavari, iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Svaki će se dan izmjenjivati po jedan provincijal. Raspored je na prigodnom plakatu.

Opširnije:Provincijali predvode devetnicu bl. Augustinu Kažotiću