
U srijedu 26. veljače u Dominikanskom samostanu bl. Augustina Kažotića na zagrebačkoj Peščenici započele su ovogodišnje korizmene tribine. Na prvoj, o temi „Odgoj i obrazovanje u službi napretka i dobrobiti čovjeka", izlagala je dr. sc. Jasminka Buljan Culej. Više pročitajte OVDJE!
Naša je sreća u Bogu. To je poruka Isusovih "blaženstava", koja pred nas stavljaju zahtjev i izazov ići Božjim putovima. Isusov govor na Gori blaženstava pokazuju svu zahtjevnost nasljedovanja Isusa na tom putu. Drugog puta k vječnoj sreći i miru nema osim povjerenja u Isusove riječi. "Najtvrđi" dio toga govora su Isusove riječi: "Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone." Tko slijedi Krista, za njega zapovijed ljubavi postaje neopoziva. Radi se o ultimativnoj provjeri vjerodostojnosti i iskrenosti naše kršćanske ljubavi.


Opširnije:Otvorena izložba “Hrvatski sveci i blaženici u našem narodu'' na Peščenici
Ističući u govoru na Gori blaženstava da nije došao ukinuti Zakon ili Proroke nego ispuniti ih, Isus usmjerava našu pozornost na dublje značenje Evanđelja i Božjih zapovijedi. Isus traži jedan korak više od svojih učenika u vršenju Božjeg zakona. Smisao kršćanstva nije u pukom ispunjavanju zakona, pravila i propisa. Vjera nije stvar formalnosti i ne može se svesti na vanjštinu. Ona to nadilazi. Ona je stvar ljudske nutrine, čovjekova srca. To je ono što Bog gleda. Vanjština i nutrina se moraju poklapati. Čovjek može obdržavati zapovijedi iz različitih motiva, interesa ili čak iz straha, a da mu je pri tome srce daleko od Boga. Vanjska poslušnost bez poslušnosti srca Bogu ništa ne znači. Svako bogoštovlje, klanjanje Bogu započinje u srcu i pretače se zatim u vanjske čine. Obdržavanje zakona bez poslušnosti srca postaje puki formalizam, odnosno ispraznost kršćanskog života. Isus želi kazati da nije dovoljno reći :"ja nisam ubio nikoga, na nikoga nisam digao ruku".
Isusov govor na gori, koji sadržava blaženstva, na početku Isusova javna djelovanja, Možemo promatrati kao jednu vrstu proglasa o naravi i cilju Isusova poslanja. U kontekstu toga govora Isus izgovara afirmativne riječi, upućene apostolima i svim njegovim učenicima kroz povijest: "Vi ste sol zemlje...vi ste svjetlost svijeta." Radi se o riječima koje govore o našem kršćanskom poslanju i apostolatu. Isusovi učenici su pozvani da preuzmu ulogu i odgovornost u svijetu. Koliko god smo svjesni da ne pripadamo i nismo od svijeta jer ne živimo po duhu svijeta, ne smijemo zanemariti vlastito apostolsko poslanje u svijetu. Sol ne postoji zbog sebe nego zbog hrane, kojoj daje prepoznatljivi okus i čuva njezinu trajnost, sprečavajući da propadne. U okvirima ljudskog smisla i egzistencije nepropadljivost se odnosi na vječnost.